„Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć.“

Piše: Srđan Puhalo

Ima dana u Republici Srpskoj kada jednostavno neke riječi ne možete vidjeti, čuti ili pročitati. Ovdje se ne radi o zakonom zabranjenim riječima, čak nisam siguran da se radi i o cenzuri. U pitanju je autocenzura, mada to ovdašnji novinari, urednici i vlasnici medija više vole da zovu patriotizam iliti ljubav prema Republici Srpskoj, što se može podvesti pod autocenzuru.

Sada se vi pitate koje su to riječi i kada je zabranjeno njih spominjati?

U periodu od 7. do 14. januara, riječ neustavan ne postoji u vokabularu novinara Republike Srpske. Pogađate, u tom periodu, tačnije 9. januara, slavi se Dan Republike Srpske. Zabole srpske novinare što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine 2019. poništio Zakon o Danu Republike Srpske, jer „nije u skladu sa članom 1/2 Ustava Bosne i Hercegovine, članom 1/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1.1. i članom 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i članom 1. Protokola br. 12 iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom VI/6 Ustava Bosne i Hercegovine“Ne žele novinari sitnicama da kvare praznično raspoloženje stanovnika Republike Srpske.

Od 8. do 13. jula, u medijima Republike Srpske ne možete pročitati riječ genocid. U tom periodu se obilježava „strašni zločin“ ili „veliko stradanje“ Bošnjaka u Srebrenici, ali nikako genocid. Interesantno je da tih dana ni Bakir Izetbegović, kojeg, ne mogu griješiti duše, citiraju, ne spominje tu riječ. Bez obzira što je najmanje pet Srba osuđeno za genocid u Srebrenici i što su to presudila dva međunarodna suda, nema poštenog srpskog novinara koji će to metnuti u svoj tekst u periodu od 8. do 13. jula.

Naravno, postoje i toponimi koji se ne koriste određenih datuma.

Bliži nam se 27. februar i nijedan medij u Republici Srpskoj neće spominjati Štrpce, mjesto koje je poznato po otmici i ubistvu putnika iz voza 671 na relaciji Beograd-Bar 1993. godine. Poruka je jasna: moramo se okrenuti budućnosti.

Ako tražite riječ Omarska u medijima Republike Srpske 6. avgusta, teško da ćete je naći, jer tada se obilježava godišnjica zatvaranja tog logora. Nema veze što je Omarska 34 kilometra od Banjaluke i što je u njoj 1992. ubijeno 458 Bošnjaka, o njoj nećete pročitati u medijima Republike Srpske, valjda da se Srbi ne sekiraju.

Na kraju, red je da spomenemo riječi koje su nepoželjne u medijima Republike Srpske tokom cijele godine.

Prva riječ koja mi pada na pamet je Srbijanac. Kada novinari iz mog entiteta čuju tu ogavnu riječ, pred očima im se ukaže bijelo-plavo-crvena svjetlost. Nakon prvobitnog šoka, pokušaće da vam objasne da ta vlastita imenica ne postoji i da se pravilno kaže Srbin. Ignorisaće šta u svojoj studiji kaže profesor Egon Feket, koji se bavio ovim fenomenom: “Umesto prideva srpski može se upotrebiti i pridev srbijanski. Prvi ima šire značenje i nacionalnu konotaciju, dok se u drugom slučaju radi o teritorijalnom određenju, pa se pridev srbijanski vezuje za Srbiju. Kao što svi Srbi nisu Srbijanci tako ni svi Srbijanci (građani Srbije) nisu Srbi”.

Ni pridjev bosanski nije baš omiljen kod novinara Republike Srpske. Oni su revnosni zaštitnici minulog rada svojih očeva, ujaka, stričeva, djedova koji su gradove Brod, Novi, Dubica i Šamac 90-ih oslobodile od prefiksa Bosanski. O bosanskom jeziku neće ni da čuju i tu imaju jako uporište u srpskoj lingvistici. Spremni su satima da vam objašnjavaju da oni nisu bosanski Srbi, već samo Srbi, dok će ponosno prenijeti vijest da su američki Srbi podržali Trumpa na izborima.

Zašto vam sve ovo pišem?

Sasvim je jasno da vlasti Republike Srpske uz pomoć medija nastoje da kreiraju stvarnost koja nema dodira sa realnošću. Odrastajući u takvom „patriotskom“ mjehuru, veliki broj Srba iz Republike Srpske se polako pretvara u osobe koje spoljni svijet (države, narode, ideje, ljude koji drugačije misle i govore) vide kao neprijateljski, opasan, a paranoja postaje najbolji mehanizam odbrane.

P.S. Naravno, postoje neki mediji u Republici Srpskoj koji pišu drugačije, ali to nisu mediji, to su izdajnici i strani plaćenici, koji imaju za cilj unošenje smutnje među Srbe, sijanje panike i defetizma, a sve sa ciljem uništenja srpskog identiteta i Republike Srpske.

(analiziraj.ba)