Piše: Dino Prohić
Izbori su gotovi, a iako se glasovi još prebrojavaju, najkontraverzniji rezultat je nepobitan. Hrvatski član Predsjedništva je Željko Komšić. Čović, naravno, najavljuje neviđenu političku krizu zbog toga. Kuda dalje odavde?
Iako u proteklih 4 godine mandata nije uradio ništa čime bi položaj Hrvata u BiH poboljšao, Dragan Čović je očekivao izbornu pobjedu. Jasno, poučen rezultatima u drugim etničkim skupinama, imao je pravo da očekuje da bude izborni pobjednik. Čak i preliminarni rezultati izbora u nekim od Hercegovačkih mjesta pokazuju gotovo plebiscitni rezultat za Čovića. Recimo na jednom od do sada prebrojanih glasačkih mjesta u Čapljinskoj općini on ima gotovo stopostotni učinak. Slično je i u drugim (zapadno)hercegovačkim općinama.
I Komšić ima izvjestan broj glasova u područjima s hrvatskom većinom. Jasno, nedovoljan za pobjedu. Dakle, nema sumnje u to da je Komšić, zahvaljujući izbornom zakonu i Ustavu BiH, izabran za člana predsjedništva glasovima iz većinski bošnjačkog dijela. To su činjenice, ali kuda odatle.
Čović je, kratko i jasno, glasovima ostalih kažnjen za četverogodišnji rad na razvaljivanju Bosne i Hercegovine. Jasno, tu spada i potpuno upropaštavanja bh ekonomije gdje god je imalo priliku. Jasno, prvo i prije svega upropašćivanje ekonomije bh Hrvata.
Hrvatima, jasno, nije po volji da im neko drugi bira predstavnike, i to je razumljivo. Bez obzira koliko su im ti predstavnici loši. Međutim zakon je jasan, i sada se zbog toga nalazimo.
Kriza koju Čović najavljuje sastojaće se vjerovatno u tome da HDZ opstruira sve na državnom nivou. To nije ništa novo, već smo imali sličnih situacija. Kriza oko uspostave vlasti je već postala redovna postizborna aktivnost.
Pošto se ne može učinit ništa da se kriza vlasti izbjegne, Željko Komšić na sebi ima ogromnu odgovornost da dokaže bh Hrvatima da je on njihov predstavnik. Za to će morati imati boljih prijedloga od onoga o ukidanju ureda Predsjedništva u Mostaru koji je iznio neposredno nakon što su rezultati izbora bili poznati. Taj ured svakako nema nikakvu jasnu namjenu niti korist. I uspostavljanje i ukidanje istog su politika simbolike, te samim time bezvrijedni za narod.
Komšić bi, za razliku od ranijih puta kada je bio član predsjedništva, morao da se aktivno da na posao ka unaprijeđivanju položaja Hrvata u BiH. Ne radi se tu o (ponovo simboličkim) trećim entitetima, TV-kanalima i sličnim besposlicama. Komšić bi morao da poboljša standard življenja u Hercegovini. Osnovni interes građana je u tome da žive bolje nego do sada.
U Hercegovini puno toga ne funkcioniše, a sa malim ulaganjima bi se moglo doći do velikih rezultata. Jasno, povećanje prihoda Hercegovine bi se odrazilo i na ostatak države.
Prvi projekt na koji bi se Komšić mogao baciti nakon inauguracije je izgradnja ceste Stolac-Neum. Ova saobraćajnica je od izuzetnog značaja za cijelu BiH, a ponajviše za Hercegovinu. Izgradnjom brze ceste hercegovačkim proizvođačima bi bilo otvorenije tržište u Neumu, što bi nesumnjivo generiralo veće prihode. Takođe, ta cesta bi olakšala kretanje turista sa Jadranske obale prema Stolcu, Počitelju i Mostaru. Promet turista sa sobom nosi veću mogućnost zarade. Otvaranje brze ceste bi takođe bio dobar stimulans za izgradnju više stambenih kapaciteta u zaleđu Neuma. Smještaj malo dalje od mora, za turiste sa plićim džepom.
Najbolje od svega je to što je projekt gradnje ceste već finansiran od strane Europske investicijske banke i Svjetske banke. Para dakle ima, samo ove 4 godine nije bilo volje. SDA svakako nije zainteresovana za Hercegovinu, a HDZ je po svemu sudeći više zainteresovana za jačanje ekonomije susjedne RH nego za svoj vlastiti narod.
Ovdje Komšić ima otvoren prostor za igru, finansiranje na mjestu i mogućnost da (napokon) u svom trećem terminu u Predsjedništvu napravi nešto pomena vrijedno.
Sad je do njega.
(tacno.net)