Piše: Saud Grabčanović
Zajedno sa svojim suprugom, trostrukim kraljem i carom Sigismundom (Žigmundom) Luksemburškim, carica i kraljica Barbara Celjska osnovala je elitni Zmajev viteški red. Članovi ovog reda, među kojima su bili i njezin otac Herman, brat Fridrih, pa čak i ozloglašeni erdeljski grof Drakula, zakleli su se na vjernost kralju i kraljici, a pod simbolom zmaja su po čitavoj Evropi branili kršćanstvo. (B. Baranyai: Zsigmond király ú. Sárkány-rendje, Századok LIX-LX,1925-1926, 561-591, 681-719.)
Viteškom redu zmaja je svojevremno pripadalo i mnoštvo naših bosanskih vitezova, čija je pobjeda na viteškom turniru u Budimu 1412. godine odjeknula kao bomba širom tadašnje Evrope. Naši vitezovi, predvođeni slavnim hercegom Hrvojem Vukčićem iz Kotora (danas Kotor-varoš) izvojevali su tu sjajnu pobjedu. Poljski hroničar Ivan Dlugosza zabilježio je da su Hrvoje i njegova supruga Jelena Nelipčić burno proslavili pobjedu na viteškom turniru koji je priređen u Budimu 1412. u čast poljskoga kralja Vladislava I., na kojemu su se hercegovi ljudi, za koje se kaže da su bili “visoka i vitka stasa” (altae et procerae staturae), istakli kao “okretni i srčani” (strenui et animosi). (Joannis Dlugossii Historiae polonicae XI, Krakov 1877, str. 141)
Barbaru su mnogi neopravdano optuživali da je vještica, a postoje pisana svjedočanstva da se bavila alhemijom. Njezini su eksperimenti ostali zabilježeni u zapisima češkog alhemičara Johanna von Laaza, koji ju je posjetio u dvorcu iznad Samobora, u čijem je podrumu imala laboratoriju. Nije čudno što ga je smjestila u kraju koji je u 15. stoljeću obilovao bakrom. Jer znala je “od bakra s arsenom napraviti srebro te od srebra zlato”, a tim su metalima, piše također Laaz, brojni ljudi prevareni. Alhemijom se počela baviti, pretpostavljaju istoričari, zato što je bila zatočena u preranom braku sa vrlo starim mužem kojega gotovo nije viđala, jer je bio zauzet borbama za širenje kraljevstva. Danas postoje mnoge legende koje govore o njenom razvratnom životu i brojnim mladim ljubavnicima koje je imala u muževljevoj odsutnosti. Iako mu nije bila odana po pitanju ljubavnog života, Barbara je Sigismunda podupirala u političkim ciljevima. Čak ga je, u ulozi regenta, za odsustva zamjenjivala u vladanju. (Barbara Celjska .str.202, enciklopedija.lzmk.hr)
Za njemačku kraljicu Barbara je okrunjena 1414. godine. Zbog preslobodnog i razvratnog ponašanja na dvoru, za njegove odsutnosti, 1419. žestoko se sukobila sa Sigismundom, koji je nju i njihovu jedinu kćerku Elizabetu protjerao na više od godine dana iz zemlje. Primio ju je natrag na nagovor poljskog kralja Vladislava II. i kancelara Georga von Hohenlohea. Nakon pomirenja, Barbara od 1420. godine nosi titulu češke kraljice, a 1437. godine je okrunjena za češku kraljicu. Od 1433. godine, odnosno od izbora njenog muža za Rimskog cara u Ahenu, Barbara je nosila i titulu carice Svetog Rimskog Carstva. (Barbara Celjska .str.205, enciklopedija.lzmk.hr)
Kako bi sebi osigurala vlast, odupirala se inicijativi da se prestolonasljednikom proglasi njen zet, pa je još za života Sigismund zapovjedio da se on zatvori. Novi kralj Albert zatvorio ju je u Bratislavi. Nakon svog oslobođenja i upkos prividnom pomirenju s kraljem, svojim zetom, carica Barbara je pobjegla u Poljsku da kao protivkralja u Češkoj podupre mladoga Kazimira Jagelovića. U Češku se vratila nakon Albertove smrti i nastanila u Melniku, gdje je umrla od kuge 11. jula 1451. godine. (Robert Kurelić,Frankopani i Celjski u petnaestome stoljeću, Izvorni znanstveni rad, Pula2016.)
(Nastaviće se)