Piše: Jusuf Trbić
Dragi babo, poznati i priznati roditelju moj
Joj što sam se ja zajebo, piso sam ti nolikačko pismo, a nisam ti napiso đe smo mi, u kojem gradu, mada je tebi svejedno, jer ti, osim Berlina, i ne...
Sat ponoćni kuca
I zima stiže
Trunu uspomene na stolu
U mraku žudi
Cvijet za svitanjem
Raste grad
Pulsira u njemu sjeme smrtno
Našim rukama posijano
Probija već zid
Između tebe i mene
Između tijela i sjenke
Između danas i nekad
Zima stiže
I stiže gluhi čas
Prokleto vrijeme kada
Umrijeće ono što volimo
(Jusuf...
Jesen je
Konjanik od magle
Kroz moju dušu jaše
I ptica tjeskobe
Nečujno prolijeće
Gase se vode
Sporo lice noći
Kroz moje oči gleda
A mjesec umorno žvaće
Kosti i meso horizonta
Glas tvoj čujem Svevišnji
Pročitaj drhtaje mraka
I prijetnju oštre vode
Zapamti pjesmu noža
I pjesmu uspravne krvi
Dvije se pjesme u...
(odlomak iz knjige "Majstori mraka", autora Jusufa Trbića)
(Priča Jasne Arnautović)
« Ne, ne želim da se sjećam. Bježim od sjećanja, plašim se svake uspomene, svakog traga uspomene. Ne pričam o tome, kad drugi govore ja se udaljim, da ne...
Vrli moj i svake hvale vrijedni ahbabu
Evo se u neko doba i moja duša malo smiri, te uzeh kalem, divit i hartiju da ti habere pošaljem iz ovoga novoga moga života, iz ovoga dunjaluka kojega do juče ne mogodoh...
Starost je najviša planina
Veća od umorne vode
Koja ti ramena savija
Ona raskršća nema
I nema usnulog drveća
Ispod čije se krošnje
Odmara umorna cesta
Starost korača dubokim koracima
Između kojih mosta nema
Pa klonu jedan po jedan
U naručje mrtvih
U zagrljaj uspomena
Starost je kad noć postaje duža...