Književnost

Piše: Jusuf Trbić   Taj most tanak ko dlaka i oštar ko mač Što ponor uma jednim skokom premosti Tu raste moja krv i jauču kosti Nad ranjenom vodom izvijen goli plač   Kud sad da krenem s mostom usred čela S mostom iznad vida iznad živog...

Piše: Jusuf Trbić   Mršavo nedeljno jutro Na pustoj obali sjedim Sa očima punim tišine   Nijemo je more i gorko Od sopstvenog sjećanja   U providnom nebu Ptice kljucaju prazninu   Ovdje sam stao i ostao Zemlji pod grlom Daljini pod pazuhom Jer više nema puta Ni na jednu stranu svijeta I više nema gdje...

Piše. Jusuf Trbić   Dok spavaš Kroz tvoje duboko lice Plovi nečujni čamac noći Slijepi vjetar razgoni utvare mraka Iznad provalije čela   Ribe tišine spavaju pod tvojim Kapcima očnim U tvom zaustavljenom glasu Zatvorene su kapije svjetla Uzalud na njih lupaju nekadašnji dani I podmukla ogledala koja Lik tvoj ne zaboravljaju     Dok spavaš Mlado nebo čuva tvoj...

Neka je slava Allahu uzvišenom, milosrdnom i samilosnom, Gospodaru ovoga i onoga svijetu, Stvoritelju svega živog i neživog, Svjetlosti koja nas vodi na putu do Njegovog vječnog zagrljaja. Uz Njegovu pomoć pređosmo rijeku plahovitu, pa preko bregova i kroz...

    Ponoć pada, a ja plovim tišinom tvog mora. Rijeke su ti nijeme, a oči pričaju priču o hladnoj rijeci: gdje je sunce jedno zauvijek zaspalo, Za umorne od rata, Za umorne od patnji...   Sutjesko, hladna rijeko, koliko si ljudskih života u svojim vodama nosila, koliko si krikova i boli partizanskim majkama donijela?   Sutjesko,...

Dragi moj Hasane   Ko što obećah tvome babi Rifatbegu, javljam ti opet šta ima novoga kod nas, no ti ništa lijepo reći ne mogu. Golema nas nevolja zadesi, more biti da si za to čuo, jer se na svim stranama...