Mi smo narod odbjegao od svakojakih čuda
Narod što sahranio je pamćenje u sebi
U nevini prostor na tuđe vrijeme naslonjen
U nama se tuđe smrti produžavaju
I tuđi gradovi cvjetaju kao gorde bolesti
Krvari vazduh u zjenicama i mlade zvijezde
U našem posljednjem snu...
Umorno nebo trošno
Temelji mu popuštaju
Umorna zemlja
Umorni ljudi
U podrumu suza
Kreće posljednji uzdah
Kroz kosti putuje
U sluhu izvore zatvara
Daleko je moj grad
Njemu se više ne može vjerovati
Niz njegove ulice spotiču se tuđi dani
I tuđe godine klecaju
Gladna tišina u parku mreže razapinje
Na trgu...
Piše: Vojislav Durmanović
Zdravo, Derviše! Odavno se nismo videli, druže i kolega. Ti si mi posebno drag. Posle toliko godina, čak sedamdeset i devet, mora da ti nedostaje idila gimnazijskog školovanja. Siguran sam da žališ za hodnicima za koje te veže...
Piše. Jusuf Trbić
U današnje vrijeme bezidejnosti, površnosti i sumraka svih moralnih vrijednosti mladim ljudima je teško shvatiti kakvi su bili mladići i djevojke u predvečerje Drugog svjetskog rata. Bilo je to vrijeme previranja, straha i nade, vrijeme kad se...
Sve nam uzmi Milostivi
Uzmi nam najprije oči
Da se ne osvrćemo i ne gledamo
Ono što ostaje Uzmi nam ruke
Da ne mašemo planinama pticama
i zvijezdama
Koje putuju Uzmi nam glas To je jedini
Zavičaj koji nam je preostao
Uzmi onda i noge
Jer ne znaju...
Piše: Jusuf Trbić
Istraživanje prošlosti liči na nekadašnje putovanje slavnih moreplovaca. Spremiš se, sjedeš u lađu i kreneš nepreglednim vodenim prostranstvom, znaš svoje namjere i ciljeve, ali ne znaš na šta sve možeš naići. Čekaju te bure i oluje,...