Sve nam uzmi Milostivi

Uzmi nam najprije oči

Da se ne osvrćemo i ne gledamo

Ono što ostaje Uzmi nam ruke

Da ne mašemo planinama pticama

i zvijezdama

Koje putuju Uzmi nam glas To je jedini

Zavičaj koji nam je preostao

Uzmi onda i noge

Jer ne znaju gdje da nas odnesu

Uzmi nam sve rane sve ljubavi

sve tuge i radosti

I sva naša lica I sve livade naših života

I želje nam uzmi Njih naročito

I sjenku nam uzmi da ništa nas ne prati

Na strmom putu spasonosnog umiranja

Uzmi najzad i sjećanje i skloni ga

u najdublji

Kutak svog nemjerljivog ponora

Ne ostavi ni crno ispod nokata

 

 

Sve nam uzmi

Ti koji nikada ne vraćaš

Ono što nam oduzimaš