Piše: Jusuf Trbić
Taj most tanak ko dlaka i oštar ko mač
Što ponor uma jednim skokom premosti
Tu raste moja krv i jauču kosti
Nad ranjenom vodom izvijen goli plač
Kud sad da krenem s mostom usred čela
S mostom iznad vida iznad živog...
Piše: Jusuf Trbić
Mršavo nedeljno jutro
Na pustoj obali sjedim
Sa očima punim tišine
Nijemo je more i gorko
Od sopstvenog sjećanja
U providnom nebu
Ptice kljucaju prazninu
Ovdje sam stao i ostao
Zemlji pod grlom
Daljini pod pazuhom
Jer više nema puta
Ni na jednu stranu svijeta
I više nema gdje...
Piše. Jusuf Trbić
Dok spavaš
Kroz tvoje duboko lice
Plovi nečujni čamac noći
Slijepi vjetar razgoni utvare
mraka
Iznad provalije čela
Ribe tišine spavaju
pod tvojim
Kapcima očnim
U tvom zaustavljenom glasu
Zatvorene su kapije svjetla
Uzalud na njih lupaju
nekadašnji dani
I podmukla ogledala koja
Lik tvoj ne zaboravljaju
Dok spavaš
Mlado nebo čuva tvoj...
Neka je slava Allahu uzvišenom, milosrdnom i samilosnom, Gospodaru ovoga i onoga svijetu, Stvoritelju svega živog i neživog, Svjetlosti koja nas vodi na putu do Njegovog vječnog zagrljaja. Uz Njegovu pomoć pređosmo rijeku plahovitu, pa preko bregova i kroz...
Piše: Jusuf Trbić
Ponedeljak je bio, 12. septembar 1831. godine. Silan se svijet iskupio u Sarajevu, sve prvak do prvaka, sve velikaš do velikaša, sve uglednik do uglednika, a obične raje, da se ni prebrojati ne može. Na svebosanski sabor...
Piše: Jusuf Trbić
Nedjelja, 8. septembar. S Drine stiže vjetar pun lakog i svježeg mirisa vode. Zove me Mirza Junuzović, kaže : «Znaš li da je danas Svjetski dan pismenosti?» Čuj, pismenosti! Šta će to nama, mi nismo stigli ni...