Piše: Mirha Sadiković
Jedan od dobitnika nagrade “Duško Kondor” prethodnih godina je Lazar Manojlović iz Bijeljine. On je prije nekoliko dana promovisao knjigu pod nazivom “Knjiga tuge i opomene”, a cilj mu je bio, kako je rekao za naš program, afirmacija građanske hrabrosti.
“Knjiga tuge i opomene” druga je knjiga velikog i časnog čovjeka Lazara Manojlovića, koji je u zlim vremenima, dok su Arkanove snage i njihovi istomišljenici 1992. godine po Bijeljini ubijali i protjerivali Bošnjake, pomagao Bošnjacima da se spasu i sigurno napuste grad. Čovjeka koji je s njima plakao, ali i trpio torturu svojih sunarodnjaka koji su ga zbog toga smatrali izdajnikom.
Manojlović kaže da je “Knjiga tuge i opomene”, nastavak knjige “Zapisi iz vremena zla” gdje je iznio svoje viđenje tih teških ratnih godina koje raskrinkavaju ljudsku bit. Nova knjiga je zbirka priča, a opisuje dvadesetogodišnje ludilo u kojem živimo
“Knjiga tuge i opomene – tuga zato što je sve tužno i ružno, a opomena – ne može više ovako. Ideju su dali idioti, ubice prvo koje su nas ubijali. Pa onda poslije njih su došle neznalice koje nas ubijaju 20 godina, polako a sigurno. To je osnovni koncept i jedne i druge knjige. Nekih je 60 priča. Svaka je priča za sebe kao cjelina, a sve ih veže jedna nit. Stalno se u njima prepliću politika i ludilo. S tim što ludilo nije proizvelo politiku, nego je politika proizvela ludilo. Mi kroz to ludilo, svi građani BiH, hodamo već 22 godine – na putu do pameti”, kaže Manojlović.
Čovjek koji je rizikovao vlastiti život kada je usred rata iz logora spašavao Bošnjake, a poslije rata se borio sa lokalnim moćnicima i zloglasnimVasilijem Kačavendom, sada već bivšim crkvenim velikodostojnikom, jer je otvoreno govorio o njihovim nedjelima, danas ipak napuni salu, u vrijeme duhovne pustinje.
“Ja sam ovdje od onoga prokletog, ukletog vladike Kačavende proglašen za najvećeg srpskog izdajnika svih vremena. I kad god sam imao književno veče, imao sam problema. Prijete mi, telefoniraju. Ovaj put mi smo malo strahovali, i Svetlana Broz i ja i njeni gosti, da će nam ipak dosta toga rasterati. Međutim, nas je publika iznenadila. Došlo ih je četiri stotine. Kad danas, u ovoj duhovnoj pustinji, dođe četiri stotine ljudi koje privlači jedna knjiga, jedan film i dobri gosti, tu je onda taj pomak koji se desio u Bijeljini gdje ova srpska demonska stranka vlada 22 godine”, tvrdi Manojlović.
Razočaran što vrijeme ludila još traje, kaže da ipak vidi tračak nade u protestima građana koji su odlučili podići svoj glas protiv nepravde koja ih je zadesila.
“Ovo što se desilo u Tuzli, Sarajevu, Zenici, to je stomak revolucija. I bio sam sretan što nigdje nisam čuo u tim protestima riječ narod – Srbin, Hrvat, musliman. Nema ga. Prema tome, stomak nema nacije. Svojevremeno car Franjo Josip piše svom generalu u BiH, i između ostalog na kraju ga pita: ‘Kako možemo umiriti BiH?’ A njemu general odgovara: ‘Treba zabraniti sve partije i pustiti narod da živi'”, smatra Manojlović.
O Lazaru Manojloviću je napravljen i film “Buntovnik s razlogom” koji govori o njegovoj hrabrosti da, osim što je toliko života spasio, javno govori o zločincima i zločinima koje su počinili, da ukazuje na nepravdu i da poziva na razum i kada se to malo ko usuđivao.
Dobitnik je Nagrade za građansku hrabrost “Duško Kondor” 2008. godine, proglašen Pravednikom u Padovi, Italija, gdje mu je uručen pečat grada Padove, te je u njegovu čast posađeno drvo masline u Parku pravednika širom svijeta (Giardino dei Giusti del Mondo) kao simbol sjećanja na hrabra i humana djela koja je činio za vrijeme rata 1992. – 1995. u Bosni i Hercegovini.
Jedan od recenzenata njegove knjige Jusuf Trbić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” Bijeljina i Janja, napisao je jednom prilikom:
“Ako postoji čovjek među svim ljudima koje sam upoznao u životu, a koji zaslužuje divljenje, to je upravo Lazar Manojlović. Gledao sam ljude koji ustaju sa stolice kad on naiđe, iskazujući mu poštovanje. I Bošnjaci i Srbi. Za mene, to je jedinstveno priznanje čovjeku koji je za sebe zauvijek obezbijedio mjesto u našim srcima.”
(www.slobodnaevropa.org)