SPC odbija Vrhbosanskoj nadbiskupiji vratiti pokradeni arhiv: Hoće li vladika Hrizostom platiti odštetu od milion KM?
Prema informacijama do kojih je došlo Oslobođenje, Eparhija zvorničko-tuzlanska Srpske pravoslavne crkve Rimokatoličkoj crkvi još nije vratila arhiv rimokatoličkih posavskih župa koji je pokrala u ratu 1992 – 1995. i sakrila u podrum novoizgrađenog sjedišta eparhije u Bijeljini (izgrađenog rušenjem, uglavnom, muslimanskih kuća u centru Bijeljine, a preko puta Atik džamije, koja je također bila srušena 1993).
Podsjetimo, ukradeni arhiv je pronašao protodinđel Petar Petrić dok je, po kazni radi nepokornosti umirovljenom episkopu zvorničko-tuzlanskom Vasiliju Kačavendi (smijenjenom zbog niza seksualnih skandala), sređivao eparhijski arhiv. Kako smo saznali od advokata Vrhbosanske nadbiksupije Duška Tomića, ukoliko se primopredaja spornog arhiva ne izvrši još danas, slijedi tužba protiv Eparhije zvorničko-tuzlanske, kojom će se tražiti odšteta od milion maraka zbog dvadesetogodišnjeg nezakonitog držanja u posjedu rimokatoličkog arhiva.
Rival Artemije
Ono što je, međutim, najgore od svega jeste i činjenica da je umirovljeni episkop Vasilije Kačavenda (jedini episkop-general Vojske Republike Srpske), sa kojim je cjelokupan katolički kler sjedio u Međureligijskom vijeću, kao stari operativac KOS-a, od 86. zadužen za nacional-šovinističku retoriku i širenje netrpeljivosti, lično organizirao i nadzirao paravojske koje su u Posavini palile, pljačkale, razarale imovinu i ubijale stanovništvo rimokatoličke vjere uključujući i sveštenike. Drugim riječima, trenutni episkop Hrizostom Jević samo nastavlja posao svoga prethodnika, pokušavajući cijelu stvar vrlo nespretno zataškati.
Kako saznajemo, u tome ima brojne poteškoće, s obzirom na to da je od objelodanjivanja slučaja Kačavenda broj vjernika koji učestvuju na bogosluženjima znatno opao, a sve više naroda hrli na crkvene službe koje upriličuje, navodno zbog finansijskih malverzacija, raščinjeni episkop raško-prizrenski Artemije Radosavljević. Artemijeva skupina je nedavno, u blizini Bijeljine, služila liturgiju na otvorenom kojoj je prisustvovala masa vjernika, posebno zbog toga što je Artemije stari Kačavendin rival. Stoga, episkop Hrizostom opravdano strahuje da bi dio monaštva i sveštenstva koji nije odobravao Kačavendino raskalašno ponašanje, mogao prići Artemiju i time produbiti crkveni raskol, koji SPC, zbog njegovih ogromnih razmjera, nastoji prešutjeti i medijski umanjiti.
Također, bitno je napomenuti da u ratu 1992 – 1995. u Posavini, Rimokatolička crkva nije izgubila samo arhiv, već i ljudske živote. Petorica sveštenika – Ivan Grgić, Petar Jurendić, Marko Šalić, Filip Lulenda, fra Alojzije Atlija i jedna časna sestra Cecilija Grgić ubijeni su ili umrli nakon teških zlostavljanja, dok su dva sveštenika Tomislav Matanović i Ratko Grgić odvedeni iz svojih kancelarija, nakon čega im se izgubio svaki trag. Ubijeno je i 400 katoličkih civila, dok je najveći dio vjernika protjeran, a imovina im je oduzeta.
Crkvena zvona
O svemu je ovome, očigledno bio obaviješten bivši episkop Kačavenda, budući da su se zločini dešavali uglavnom na teritoriji njegove eparhije (čim mu je dostavljen cjelokupan arhiv opustošenih župa, kao i crkvena zvona), ali nije učinio ništa da te zločine spriječi, niti da arhiv pravovremeno vrati.
Zbog čega ne dolazi do predaje arhiva željeli smo upitati i episkopa Hrizostoma Jevića, ali on, kao ni prošli put, nije našao za shodno odgovoriti na naš pisani upit, iako nalazi vremena da sudskim tužbama pokušava zastrašiti novinare. Nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić je, pak, izrazio želju da o cijelom slučaju još javno ne govori. Vasilije Kačavenda, za to vrijeme, baš kao da se ništa nije dogodilo provodi mirne penzionerske dane u luksuznom objektu Manastira Pet jezera, nedaleko od svoje prvobitne rezidencije u Bijeljini, bez da ga civilne i crkvene vlasti na bilo koji način ometaju.
(oslobodjenje.ba)