Piše: Saud Grabčanović
Ban Stjepan II Kotromanić, biografija i potomstvo
Kako sam već rekao, prethodnik našeg prvog kralja Tvrka I Kotromanića je bio njegov amidža, Kotromanov sin Stjepan II Kotromanić. Stjepan II Kotromanić je rođen u Srebreniku 1292. a umro je 28. septembra 1353.godine u Milama. Bio je oficijelno bosanski ban od 1322. godine. On je bio sin bosanskog bana Stjepana I Kotromanića i srpske princeze Elizabete (Jelisavete) Nemanjić, kćerke zbačenog kralja Dragutina). Stjepan je od 1314. godine u početku vladao samo centralnim dijelom banovine Bosne, a nakon 1322.godine ovladao je cijelom tadašnjom Bosnom, kojom je vladao do 1353.godine. Tokom njegove vladavine, u XIV vijeku, Stjepan je vladao zemljom od Save do Jadrana i od Cetine do Drine. Nešto mačem a nešto diplomatijom i ženidbenim vezama, Stjepan je uspio da od male i slabašne banovine Bosne napravi respektabilnu državu za koju se čulo širom tadašnje Evrope! Za njegove vladavine Bosna je doživjela do tada najveću teritorijalnu ekspanziju i veliki ekonomski prosperitet. Pametnom vladavinom i dobrim diplomatskim vezama uspostavio sve uslove da njegov bratić Tvrtko I Kotromanić napravi od Bosne najjaču samostalnu južnoslavensku državu u istoriji. Bio je najmoćniji vladar Bosne, uz kralja Tvrtka I, i prvi bosanski vladar koji je kovao svoj novac, bosanski zlatnik. Koristeći se borbama u Ugarskoj i Srbiji značajno je proširio svoju državu, izašao je na Savu, Drinu i na Jadran od Omiša do Dubrovnika, čime je stvorio osnovu za buduća širenja njegovom nasljedniku Tvrtku I. Ono što je za Nemanjiće bio kralj Milutin, to je za Kotromaniće bio ban Stjepan II. Bio je vrstan političar koji je radio isključivo u korist svoje države, ne obazirući se na prijateljstva i obaveze. Ban Stjepan II se ženio čak tri puta. Prva mu je žena bila ortenburška (bavarska) grofica Elizabeta, druga je bila Teodora, kćerka bugarskog cara Mihajla Šišmana, a treća žena mu je bila Elizabeta Pjast, koja je bila kćerka kujavskog vojvode Kazimira II Pjasta, koji je vladao Poljskim kraljevstvom. (Mavro Orbini, Kraljevstvo Slavena priredio Franjo Šanjek, Zagreb 1999. 411-417).
Ban Stjepan je sa poljskom princezom Elizabetom Pjast imao petoro djece – dva sina,Vuka i Stjepana, i tri kćerke Elizabetu, Katarinu i Mariju. Oba Stjepanova sina su umrla mladi, pa on tako nije imao muških potomaka koji bi ga zamijenili na bosanskom prijestolu. Zato ga je na prijestolu banovine Bosne zamijenio njegov bratić Tvrtko, sin njegovog mlađeg brata Vladislava. Sve tri Stjepanove kćerke iz braka sa Elizabetom Pjast udale su se u poznate evropske vladarske kuće. Prva, najstarija Stjepanova kćerka Elizabeta Kotromanić (1339-1387), koja je ime dobila po svojoj neni, bila je udata za ugarskog (mađarskog) kralja Ludovika I Velikog -Anžuvinca i bila je ugarska i poljska kraljica pod nazivom Elizabeta Bosanska. Ona je sa Ludovikom imala tri kćerke. Od kćerki je imala samo jednu unuku, pa tako danas od Elizabete Bosanske nema potomaka. Druga Stjepanova i Elizabetina kćerka Katarina Kotromanić bila je udata za grofa Celja Hermana I i tako je postala celjskom groficom. Ova vladarska kuća je bila veoma cijenjena u Evropi i mnoge su se kraljevske i carske dinastije sa njom orodile. Katarina danas ima potomke na svim evropskim prijestoljima! Katarina je bila majka grofa Hermana II Celjskog (1360. – 1435.), a baka je Barbare (1392.-1451.), carice Svetog Rimskog Carstva. Treća i najmlađa Stjepanova kćerka je bila Marija. Marija je kao bosanska princeza bila udata za grofa Ulricha V od Helfenštajna i zajedno sa njim je vladala njemačkom državom Švabijom, koja se danas zove Baden Virtenberg. Princeza Marija i grof Ulrich V su u braku imali šest sinova i tri kćerke. Marija Kotromanić–Helfenštein je u srednjovjekovnim njemačkim državama bila poznata kao „Maria von Bosnien“. U gradu Geislingenu u njemačkoj pokrajini Baden-Virtenberg, nekadašnjoj prijestolnici Švabije, i danas živi legenda o Mariji von Bosnien. Svake godine se u tom gradu redovno obilježava sjećanje na lik i djelo ove naše znamenite Bošnjakinje. Ona je u tom gradu podigla prvu bolnicu koja i danas postoji i predstavlja istorijsku znamenitost ovog malog grada! (Detlev Schwennicke: Europaeischen Stammtafeln, Band XII, Schwaben, Neue Folge, Stargardt 1992.).
(Nastaviće se)