DURAKOVIĆ O MEĐUNARODNOM STVARANJU KRIZNIH ŽARIŠTA NA BALKANU: BiH mrcvare 30 godina, komšije i stranci, kako bi se raspala

ZAŠTO BOŠNJACI ŠUTE: Naravno, nakon ovakvog nasilja – kome se daje snažna podrška – moguće je očekivati čak i nezamislivo, pa i razbaštinjenje države od vlastite njene imovine. Moguće je očekivati i to da nam se zabrani svaka kritička riječ na račun djelovanja Christiana S., i to u vidu njegova dekreta o dužnosti da se poštuje OHR. U Crnoj Gori su upravo pokopali njen državni suverenitet stavljajući ga pod kontrolu Miloševićevih učenika i saradnika, a koji su, opet, učenici SPC. Naređuju premijeru Kurtiju da povuče svoju policiju sa vlastite teritorije na kojoj mu ne dopuštaju ni državnu zastavu izvjesiti. Kakvo poniženje! A državničkom dostojanstvu se treba učiti od Kurtija!. Očigledno da ljudi koji vode naš svijet – od globalnog do ovog lokalnog – nemaju viziju i nemaju etičnost.

Akademik Esad Duraković

Misionari iz međunarodne zajednice (ma šta ona označavala) koji ovih mjeseci, pa i godina, krstare Balkanom – bolje reći koji njime tumaraju – uvjerljivo svjedoče svojim zahtjevima o jednoj općoj, a zabrinjavajućoj pojavi na globalnom, a ne samo na lokalnom, pa još na balkanskom prostoru.

Očigledno da ljudi koji vode naš svijet – od globalnog do ovog lokalnog – nemaju viziju i nemaju etičnost, a nijedna ljudska aktivnost nije sasvim valjana i ne može donijeti dobre rezultate ako nije ikoliko etički oplemenjena. Dakle, ta nedozrelost ljudi koji vode naš svijet ogleda se od upornog uništavanja Planete do otvaranja ratova i stvaranja trajnih kriznih žarišta. Problem s njima je u tome (a to onda biva problem svih nas) što imaju naglašeno birokratski duh i mentalitet, što nikada i nigdje ne vide dalje od jednog izbornog ciklusa i najgrublje pragme, a za postizanje ciljeva u tome horizontu potrebna je i samodovoljna je birokratija; birokratski duh i mentalitet. Birokratija i vizija ne samo da nisu komplementarne ili sinergijske, nego su uglavnom konfliktne.

“Pokopana” Crna Gora i dostojanstvo Kurtija

Pogledajmo makar i u formi skice djelatnost i učinke tih birokrata na Balkanu. U Crnoj Gori su upravo pokopali njen državni suverenitet stavljajući ga pod kontrolu Miloševićevih učenika i saradnika, a koji su, opet, učenici SPC. Stavljena je pod kontrolu onih snaga i ideologa koji su izazvali krvave ratove na Balkanu – sve do genocida. E, ti misionari, misle (?) da su riješili problem“, ali su – sigurno je – stvorili novo krizno žarište, jedno ognjište koje će ostati neugašeno još vrlo dugo. Na Kosovu rade još gore stvari. Naređuju premijeru Kurtiju da povuče svoju policiju sa vlastite teritorije na kojoj mu ne dopuštaju ni državnu zastavu izvjesiti. Kakvo poniženje! A državničkom dostojanstvu se treba učiti od Kurtija! Naređuju mu da načelnici općina njegove države rade svoj posao valjda iz tamo nekih baraka kako ne bi ulaskom u zgrade institucija „provocirali“ iste one koji su žarili i palili, klali i silovali po Hrvatskoj, Bosni, po Kosovu koje bijahu ispraznili.

Taj pritisak i kurs tih misionara je najveća politička perverzija usmjerena na to da se stvori novo krizno žarište (kao što je stvoreno 1995. u BiH a potom i u Crnoj Gori). Zajednica srpskih opština je u političkom smislu isti sadržaj kao i Republika srpska, ali samo u drugom pakovanju. To će biti generator vrlo duge, teške krize i opet u interesu onih snaga i ideologije koje su vršile stravično nasilje na Balkanu – sve do genocida i ispražnjenja Kosova.

Demonija u BIH

BiH je posebna priča. Nju mrcvare tridesetak godina, i čine to sve teže i sve jače – kako bi je doveli do raspada. Šta očekivati od Visokog predstavnika Christiana, od osobe koja u noći izbora mijenja Izborni zakon, primjenjuje rezultate dva različita popisa?! To je totalna politička perverzija koja vodi antagoniziranju naroda umjesto njihovom umirivanju. Bilo gdje u svijetu zbog takvog nasilja nad demokratijom ne bi dočekao narednu noć na toj poziciji, ali – on dobiva čak podršku moćnika. Što gore utoliko bolje!

Naravno, nakon ovakvog nasilja – kome se daje snažna podrška – moguće je očekivati čak i nezamislivo, pa i razbaštinjenje države od vlastite njene imovine. Moguće je očekivati i to da nam se zabrani svaka kritička riječ na račun djelovanja Christiana S., i to u vidu njegova dekreta o dužnosti da se poštuje OHR (i Bundestag se kritički izjašnjavao O Christanovim odlukama). Morat ćemo ga poštovati – to će nam biti naređeno – svejedno što povlači poteze koji pripadaju razdobljima prije moderne povijesti. Poštovanje se ne postiže prijetnjama. On neće da zna, u svojoj osionosti, da nečasne, nedemokratske u nehumane odluke ostaju zabilježene u povijesti, da će kao takve nadživjeti njega i one koji ga takvog postavljaju. Vrijeme je neumitni najpouzdaniji svjedok.

Dakle, i BiH „usavršava se“ kao krizno žarište – uvijek za interes jačih, onih koje je Međunarodni sud osudio za Udruženi zločinački poduhvat u BiH. Međunarodni misionari uporno stvaraju na Balkanu dugotrajna krizna žarišta. Treniraju se kao menadžeri kriza, poput neodgovorne djece koji vole da se igraju prijetnji i rata. Očito je, nažalost, kako je politika birokratskoga uma postala DEMONIJA. Zaista.

(VIJESTI.BA)