Vlada Republike Srpske je pripremila potpuno suludi, ratnohuškački i zlokobni sporazum o “mirnom razdruživanju”, za koji će tražiti i potpis Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Osim samog sporazuma, na Narodnoj skupštini RS-a će se naći još informacija i zaključak o “mirnom razdruživanju”.
Besmislena šarada
Odmah da se zna, od ove ratnohuškačke šarade Milorada Dodika nema ništa i to NIŠTA je utkano čak i u prijedlog o “razdruživanju”. Kako? Pa jednostavno – i Vlada Federacije BiH treba potpisati tu papazjaniju, što znači – nikad, nikako i nigdje.
Ipak, dokument predstavlja potvrdu da je Dodik osokoljen nakon Svesrpskog sabora i da radi tačno onako kako se dogovorio s Vučićem, Vulinom, Dačićem, Mandićem i ostalim velikosrpskim feudalcima. A taj dogovor ide samo u jednom smjeru – smjeru dalje destabilizacije Zapadnog Balkana i pokušaja stvaranja srpskog sveta – na bilo koji način i po bilo koju cijenu.
“Strane se mirno razdružuju zbog nemogućnosti obnavljanja izvornog Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, koji je garantovao ravnopravnost entiteta i konstitutivnih naroda na osnovu konsenzusa primjenom konsocijativne demokratije i mehanizama zaštite entitetskih i nacionalnih interesa”, stoji, između ostalog, u kvazisporazumu o razdruživanju.
Dodik u krivičnom djelu
Ovo je ne samo kršenje Dejtona, ovo je krivično djelo! Naime, Dodikov dokument o “mirnom razdruživanju” otvoreno krši Krivični zakon Bosne i Hercegovine.
Da pojasnim, Dejtonski mirovni sporazum jasno i glasno kaže da ne postoji mogućnost secesije entiteta, koji postoje samo u sklopu BiH. Entiteti bez države su nemogući! Tretirati entitete kao supercjeline koje su “starije” od države Bosne i Hercegovine je s one strane zakona. To je krivično djelo.
Isto tako, treba kazati da je Krivični zakon BiH ovdje vrlo jasan. U članu 156. stoji: “Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile, ili na neki drugi protupravan način pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.”
Dakle, Milorad Dodik je sa svojom svitom upravo počinio (po ko zna koji put) kazneno/krivično djelo.
Sada je na kancelariji OHR-a, na visokom predstavniku, ali i na Tužilaštvu BiH da privede Dodika pravdi za pokušaj protupravne promjene ustavno-pravnog poretka BiH.
SAD: Razdruživanje – kraj za RS
Ovdje se treba prisjetiti riječi iz kancelarije Američke ambasade u Sarajevu iz maja mjeseca ove godine kada je jasno potcrtano da “razdruživanje’ znači kraj Republike Srpske.
Preciznije: “Republika Srpska može postojati samo unutar Bosne i Hercegovine, saopštila je Ambasada SAD-a u BiH.
“Kako izričito stoji u Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH, BiH je država nasljednica Republike Bosne i Hercegovine. Ustav BiH ne daje pravo na secesiju ili ‘razdruživanje’ niti entitetima niti bilo kojoj nižoj administrativnoj jedinici. RS može postojati samo unutar BiH. Secesija ili ‘razdruživanje’ RS-a ne znači nezavisnost RS-a niti kraj BiH, nego znači kraj RS-a. Aktivnosti gospodina Dodika izlažu riziku budućnost unutar euroatlantskih institucija, koju građani BiH, uključujući RS-a, žele. Put koji on predlaže bi osigurao da građani RS-a, njihova djeca i unuci nemaju miran, prosperitetan život u demokratiji kakav zaslužuju“, zaključuje se na koncu u majskom saopćenju.
Stvar je sasvim jasna, Milorad Dodik se “razdruživanjem” opasno primakao i svom političkom kraju i povijesnom kraju entiteta Republika Srpska.
Koja je cijena gubitka RS-a?
Samo se trebamo zapitati zbog čega je on spreman da žrtvuje manji bh. entitet i ko stoji kao garant njegovog političkog preživljavanja? Odgovor je jasan – Moskva.
Tačnije, Vladimir Putin i njegov režim. Samo mu oni mogu dati garanciju da će se nekako dočepati Rusije nakon što izazove novi balkanski rat.
A zašto bi to baš sad Dodik uradio?
Očajan je!
Ostao je bez novca, bez mogućnosti kartičnog plaćanja, a on i njegova porodica bez prvog prstena političkog i ekonomskog osiguranja ne mogu funkcionisati. A ti prstenovi zahtijevaju mnogo novca. Novca kojeg više nema.
Pa je guranje cijelog entiteta u nestanak zarad Dodikove mirne budućnosti u Podmoskovlju sasvim izvjesna ideja. Pitanje je samo hoće li lokalne i regionalne sigurnosne agencije to dozvoliti. A pod time se misli na Dodikov bijeg.
Vremena je malo za reakciju, a svaka reakcija blaža od krivičnog gonjenja Milorada Dodika biće protumačena u Beogradu i Moskvi kao slabost i države Bosne i Hercegovine i zapadnih demokratija.
Imamo li komocije da gubimo vrijeme u ovoj, najmračnijoj situaciji nakon Drugog svjetskog rata u Evropi?