Prvi poznati Bošnjački pjesnik koji je pisao na bosanskom
U Bosanskom Ejaletu Osmanskog Carstva u 15. vijeku pojavio se novi oblik kniževnosti tzv. „alhamijado književnost“. To je bila književnost na bosanskom jeziku, koja je pisana posebno modifikovanim arapskim pismom “arebicom”. Naziv „alhamijado“ dolazi od izvrnute arapske riječi “el a‘džemijje”, što znači nearapski. Alhamijado književnost je, sa veoma rijetkim izuzecima, imala uglavnom vjersko-didaktički karakter. Glavni oblici ove naše književnosti su: ilahije, kaside, poslanice, pozivi i poruke (tzv. arzuhali), te pjesme napisane po uzoru na bošnjačku narodnu poeziju. Kod pokorenih naroda u arapskim halifatima, kao i u Osmanskom carstvu, pored „glavne“ književnosti na orijentalnim jezicima. postojala je i književnost na narodnim jezicima, pisana arapskim pismom. Pored Bosne, takva književnost je odranije postojala u Španiji, a pojavila se i u Grčkoj, Albaniji, Poljskoj, Bjelorusiji… Naša alhamijado književnost je najbogatija od svih sličnih književnosti drugih naroda. Bosanska alhamijado književnost je vezana isključivo za muslimansku bošnjačku sredinu i sa književnošću drugih religija u Bosni nema nikakve sličnosti. Jedan od prvih naših pjesnika koji je pripadao ovom kniževnom pravcu i pisao arebicom na bosanskom jeziku bio je Muhamed Hevaija Uskufi iz Donje Tuzle.
Biografija
Muhamed Hevaija Uskufi je rođen 1601. godine u selu Dobrnji kod Donje Tuzle, koja je pripadala tadašnjem zvorničkom sandžaku. Uskufi je, uz hadži Jusufa, sina Muhamedova iz Livna, prvi do sada poznati bošnjački pjesnik, musliman, koji je pjevao na narodnom jeziku, koji je on nazvao bosanskim. Svoje je stihove pisao „arebicom“. Muhamed je rano ostao bez roditelja, pa se otisnuo u svijet i došao do Istanbula, gdje se bavio raznim poslovima. Kasnije se upisao u Enderun mektebi nedir u Istanbulu i tu stekao visoko obrazovanje. Poslije završetka studija na ovoj prestižnoj akademiji, na kojoj su se školovali osmanski visoki službenici, Uskufi je službovao na sultanovom dvoru Topkapi Saraju u Istanbulu. Tokom cijelog života i rada isticao je da je Bošnjak. On tako počinje i jednu svoju pjesmu: “Bosanski da vam besidim, bratani, da slušaju dobrotelji, prijatelji znani…” Jezik kojim je Uskufi pisao podsjeća dosta na srednjovjekovni bosanski jezik sa bogumilskih stećaka. Uskufi piše o progonima, pohlepi, podmitljivosti, jelima itd, a u pjesmi “Kasidaj beray deveti imam” poziva na prihvatanje islamske vjere i prijateljstvo među ljudima. Njegovo najveće djelo je prvi tursko-bosanski rječnik „Magbuli-arif“ ili „Potur Šahidija“ pisan u stihu, koji je on napisao 1631. godine. Danas postoje četiri sačuvana primjerka ovog njegovog rječnika. Jedan od njih se nalazi u univerzitetskoj biblioteci u Uppsali (Švedska). Zahvaljujući Muhamedu Hevaiji, prvi rječnik bosanskog jezika ujedno je i jedan od prvih i najstarijih na balkanskim i uopšte slavenskim prostorima. Muhamed Hevaija Uskufi udario je snažne temelje bosanskom jeziku.To nam nesumnjivo dokazuje mišljenje poznatog britanskog istoričara Noela Malcoma na ovu temu, koji kaže: “Kako je bosanski jezik bio treći jezik Osmanlijskog carstva, nije nikakvo čudo što je i dio osmanlijske književnosti napisan na tom jeziku”. Bosanski pisac iz 18. stoljeća, sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija, koji je svom ljetopisu pridodao i zbirku pjesama na bosanskom jeziku, tvrdio je da je naš jezik mnogo bogatiji od arapskog, zato što ima 45 riječi za glagol “ići”. Daleke 1601. godine Marvo Orbini je zapisao: “Od svih naroda koji govore slavenski, Bosanci imaju najglađi i najelegantniji jezik i diče se činjenicom da jedini oni danas paze na čistoću slavenskog jezika”.
Nekoliko pjesama Muhameda Hevajije Uskufija:
|
Savjet ženama Ah Boga vam, sve žene, Ej vi žene udate, Ako ste vi kadune Bogu robinja budi Svaka žena zagluša Što muž neće ne rad'te, Mužu hizmet činite, Koja muža imade Ah Boga vam, Sarajke Ako će bit i mati, Dženet steći za rana Pamet beri u glavu, Koja muža namuči Ne spavajte po svu noć, Koja kuću rasipa, Kad je zla ćud uhiti Prina mužu sve lajuć’ Rano valja ustati, Koja muža neće obuć Svu će gizdu sutra svuć Ne provod'te naza, |
Bože jedini, Ti nas ne kinji Bože jedini, Ti nas ne kinji, Ti prave pute ukaži nami, Jadovni, tužni, kako se rodimo, Za Tobom ovdi kan’ otrovani, Satvori duše naše, milosti, Srce ne misli bez Tebe biti, Misao Hevaji u dne i noći, |
Višnjem Bogu sve Koji sazda Višnjem Bogu sve Koji sazda, Jadan i tužan da je ugodit, Drži sebe ti uvik na váru, Bože jedini, put mi ukaži, Nije li, Hevaji, vrime Te naći Kako ću poći, kako li doći? |
U uvodu svog tursko-bosanskog rječnika Uskufi je napisao:
“Mnogo je lijepih rječnika napisano, sve kao dragi kamen probranih i omiljenih, ali nema napisana na bosanskom jeziku, ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu, moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem”.
(Potur-Šahidija, 1631. godine)
Piše : Saud Grabčanović