Prvi poznati Bošnjački pjesnik koji je pisao na bosanskom

 

U Bosanskom Ejaletu Osmanskog Carstva u 15. vijeku pojavio se  novi oblik kniževnosti tzv. „alhamijado književnost“. To je bila književnost na bosanskom jeziku, koja je pisana posebno modifikovanim arapskim pismom “arebicom”. Naziv „alhamijado“ dolazi od izvrnute arapske riječi “el a‘džemijje”, što znači nearapski. Alhamijado književnost je, sa veoma  rijetkim izuzecima, imala uglavnom vjersko-didaktički karakter. Glavni oblici ove naše književnosti su: ilahije, kaside, poslanice, pozivi i poruke (tzv. arzuhali), te pjesme napisane po uzoru na bošnjačku narodnu poeziju. Kod pokorenih naroda u arapskim halifatima, kao i u Osmanskom carstvu,  pored „glavne“ književnosti na orijentalnim jezicima. postojala je i književnost na narodnim jezicima, pisana arapskim pismom. Pored Bosne, takva književnost je odranije postojala u Španiji, a pojavila se i u Grčkoj, Albaniji, Poljskoj, Bjelorusiji… Naša alhamijado književnost je najbogatija od svih sličnih književnosti drugih naroda. Bosanska alhamijado književnost je vezana isključivo za muslimansku bošnjačku sredinu i sa književnošću drugih religija u Bosni nema nikakve sličnosti. Jedan od prvih naših pjesnika koji je pripadao ovom kniževnom pravcu i pisao arebicom na bosanskom jeziku bio je Muhamed Hevaija Uskufi iz Donje Tuzle.

 

Biografija

Muhamed Hevaija Uskufi je rođen 1601. godine u selu Dobrnji kod Donje Tuzle, koja je pripadala  tadašnjem zvorničkom sandžaku. Uskufi je, uz hadži Jusufa, sina Muhamedova iz Livna, prvi do sada poznati bošnjački pjesnik, musliman, koji je pjevao na narodnom jeziku, koji je on nazvao bosanskim. Svoje je stihove pisao „arebicom“. Muhamed je rano ostao bez roditelja, pa se  otisnuo  u svijet i došao do Istanbula, gdje se  bavio raznim poslovima. Kasnije se  upisao u Enderun mektebi nedir u Istanbulu i tu stekao visoko obrazovanje. Poslije završetka studija na ovoj prestižnoj akademiji, na kojoj su se školovali osmanski visoki službenici, Uskufi je službovao na sultanovom dvoru Topkapi Saraju u Istanbulu. Tokom cijelog života i rada isticao je da je Bošnjak. On tako počinje i jednu svoju pjesmu: “Bosanski da vam besidim, bratani, da slušaju dobrotelji, prijatelji znani…” Jezik kojim je Uskufi pisao podsjeća dosta na srednjovjekovni bosanski jezik sa bogumilskih stećaka. Uskufi piše o progonima, pohlepi, podmitljivosti, jelima itd, a u pjesmi “Kasidaj beray deveti imam” poziva na prihvatanje islamske vjere i prijateljstvo među ljudima. Njegovo najveće djelo je prvi tursko-bosanski rječnik „Magbuli-arif“ ili „Potur Šahidija“ pisan u stihu, koji je on napisao 1631. godine. Danas postoje četiri sačuvana primjerka ovog njegovog rječnika. Jedan od njih se nalazi u univerzitetskoj biblioteci u Uppsali (Švedska). Zahvaljujući Muhamedu Hevaiji, prvi rječnik bosanskog jezika ujedno je i jedan od prvih i najstarijih na balkanskim i uopšte slavenskim prostorima.  Muhamed Hevaija Uskufi udario je snažne temelje bosanskom jeziku.To nam nesumnjivo dokazuje mišljenje poznatog  britanskog istoričara Noela Malcoma na ovu temu, koji kaže: “Kako je bosanski jezik bio treći jezik Osmanlijskog carstva, nije nikakvo čudo što je i dio osmanlijske književnosti napisan na tom jeziku”. Bosanski pisac iz 18. stoljeća, sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija, koji je  svom ljetopisu pridodao i zbirku pjesama na bosanskom jeziku, tvrdio je  da je naš jezik mnogo bogatiji od arapskog, zato što ima 45 riječi za glagol “ići”. Daleke 1601. godine Marvo Orbini je zapisao: “Od svih naroda koji govore slavenski, Bosanci imaju najglađi i najelegantniji jezik i diče se činjenicom da jedini oni danas paze na čistoću slavenskog jezika”.

Nekoliko pjesama Muhameda Hevajije Uskufija:

Savjet ženama

Ah Boga vam, sve žene,
bac’te zlu ćud od sebe,
svjet uzmite od mene.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Ej vi žene udate,
grijeha se čuvajte,
muža dobro slušajte!
Bac’te zlu ćud od sebe!

Ako ste vi kadune
ikoliko uljudne,
mužu bud’te ugodne.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Bogu robinja budi
i svom mužu ugodi,
te u dženet uhodi!
Bac’te zlu ćud od sebe!

Svaka žena zagluša
koja muža ne sluša,
njome šejtan brod kuša.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Što muž neće ne rad’te,
na sotonu ne jaš’te,
mužu hatur ne kvar’te.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Mužu hizmet činite,
dobro ga se bojite,
ružnom smrti ne mrijte.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Koja muža imade
hak muževski ne znade
u džehenem upade.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Ah Boga vam, Sarajke
ne slušajte vi majke,
a ni one ebejke.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Ako će bit i mati,
kad te na zlo navrati
ne valja je slušati.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Dženet steći za rana
poslušajte Kur’ana,
čuvajte vi imana.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Pamet beri u glavu,
ter ti hodi uspravo,
ter ne hodi tam-amo.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Koja muža namuči
vrag je na zlo nauči,
Bog joj neće pomoći.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Ne spavajte po svu noć,
bud’te mužu u pomoć,
u milosti, u dragoć.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Koja kuću rasipa,
nije žena lipa,
gora nego slipa.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Kad je zla ćud uhiti
nek od sebe nju hiti,
pa na dobro pohiti.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Prina mužu sve lajuć’
u džehenem će je vuć’
izbavit se neće moć.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Rano valja ustati,
svog obraza čuvati,
dobra svakog imati.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Koja muža neće obuć
u srcu joj pukla žuč,
te gorila kao luč.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Svu će gizdu sutra svuć
a ćefine na se obuć
i pod zemlju se uvuć.
Bac’te zlu ćud od sebe!

Ne provod’te naza,
čuvajte namaza,
Hevo vama kaza:
Bac’te zlu ćud od sebe!

Bože jedini, Ti nas ne kinji

Bože jedini, Ti nas ne kinji,
sazdade Ti nas, Ti paz’ uvik nas!
Mi smo nujni, muke ne čini,
sazdade Ti nas, Ti paz’ uvik nas!

Ti prave pute ukaži nami,
u raje metni, paklove jami,
da Te nađemo, da nismo sami,
sazdade Ti nas, Ti paz’ uvik nas!

Jadovni, tužni, kako se rodimo,
srcem i umom Teb’ se vodimo,
misao si Ti nam di god hodimo,
sazdade Ti nas, Ti paz’ uvik nas!

Za Tobom ovdi kan’ otrovani,
od Tebe da smo čin’ ugledani,
otprvo mi smo omilovani,
sazdade Ti nas, Ti paz’ uvik nas!

Satvori duše naše, milosti,
zemlje, nebesa i sve tilosti,
Ti brodi nami, Ti gusti mosti,
sazdade Ti nas, Ti paz’ uvik nas!

Srce ne misli bez Tebe biti,
bez Tebe nismo mi nigdi siti,
ne luči od seb’, nas Ti prihiti,
sazdade Ti nas, Ti paz’ uvik nas!

Misao Hevaji u dne i noći,
da Te je naći, Teb’ da je doći,
ištući srcem Teb’ će se poći,
sazdade Ti nas, Ti paz’ uvik nas !

Višnjem Bogu sve Koji sazda

Višnjem Bogu sve Koji sazda,
kako ću poći, kako li doći?
Pamet i dušu Ko svemu razda,
kako ću poći, kako li doći?

Jadan i tužan da je ugodit,
po volji uvik Njegovoj hodit,
prvo i posli Koji nam će sudit,
kako ću poći, kako li doći?

Drži sebe ti uvik na váru,
da se ne nađeš sa zlom u kâru,
rad bi dolazit závitnom daru,
kako ću poći, kako li doći?

Bože jedini, put mi ukaži,
ne drž’ mene bez Teb’, utaži!
Tebi srce tegli s rastavne laži,
kako ću poći, kako li doći?

Nije li, Hevaji, vrime Te naći
dosta, ne bi l’ mu od Tebe zaći
zavitnom raju, huriji naći?

Kako ću poći, kako li doći?

U uvodu svog tursko-bosanskog rječnika Uskufi je napisao:

“Mnogo je lijepih rječnika napisano, sve kao dragi kamen probranih i omiljenih, ali nema napisana na bosanskom jeziku, ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu, moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem”.

(Potur-Šahidija, 1631. godine)

Piše : Saud Grabčanović