Piše: Saud Grabčanović
Glogovac
Ovo selo se nalazi južno od Bijeljine u blizini varošice Janje. Od centra grada je udaljeno oko 7 km. Po popisu iz 2013 godine ovo selo je imalo 414 stanovnika, od kojih se 99,03 % izjasnilo prema etničkoj pripadnosti da su Srbi. U odnosu na popis iz 1991. godine u ovom se selu smanjio broj stanovnika. Selo nema svoju crkvu i pripada Ljeskovačkoj parohiji. Seoska slava ili „molitva“ je drugi dan „ Trojica“. Selo Glogovac ima zajedničko groblje za sve zaseoke i mahale. Glogovac je podijeljen na sljedeće dijelove ili zaseoke: Glogovac, Karabudžak i Ljeskovac, dijeli se na „mahale“: Perkovići, Rudovići i Pantići. Istočnu granicu sela čini rječica Janjica, koja protiče kroz te zaseoke.
Nastanak sela i njegovog imena:
Svoje ime je selo dobilo po riječici Glogovac koja protiče sjeverozapadno od njega. Samo ovo ime je izvedeno iz imena šumskog drveta glog koje je predstavljalo sveto drvo u slavenskoj mitologiji. U osmanskim defterima i popisima prije Bečkog rata selo Glogovac se ne spominje. Zato ja smatram da je selo pod ovim imenom nastalo tek poslije „Beogradskog mira“ i 1739. godine. Ne treba isključiti mogućnost da je na mjestu današnjeg Glogovca prije Bečkog rata postojalo selo koje se zvalo Lužci (zvalo se po bijeljinskom begu Mahmudu Lužcu). U Velikom Bečkom ratu, kao i ratovima koji su uslijedili nakon njega, selo je bilo uništeno i opustjelo, kao i cijela Semberija. Nakon Beogradskog mira 1739. godine novi osmanski begovi koji su dobili posjede u Semberiji počeli su sa naseljavanjem Semberije pravoslavnim stanovništvom. Tada su pravoslavni naseljenici iz Crne Gore i istočne Hercegovine podigli i ovo selo. Oni su se tu doselili kao kmetovi i čifćije na posjede gazi Mehmed-paše Fidahića, mutesarifa Zvorničkog sandžaka (sandžakbega- njegovi potomci su bijeljinski Pašići).Posebno velike migracije stanovništva su se desile sredinom 19. vijeka, kada su na ovo područje doselili novi i brojni stanovnici iz Hercegovine i zapadne Srbije. Po popisu iz 1864. godine ovo je selo imalo 34 kuće sa 197 stanovnika.
Predanja o naseljavanju sela i stanovništvo:
Narodna predanja govore da su prvi naseljenici, kada su stigli u ove krajeve na posjede Mehmed-bega Fidahića, zatekli „pustoš i sve zaraslo u šumu“. Postoji predanje i o drugoj velikoj migraciji srpskog stanovništva koja se odigrala sredinom 19. vijeka, kada su se u potrazi za zemljištem koje je pogodno za razvoj vinogradarstva doselili novi naseljenici iz Srbije i Hercegovine. Do komasacije, koja se desila nakon Drugog svjetskog rata, u Glogovcu su postojali vinogradi starosti više od 150 godina, na pet različitih lokacija (Beg-Mehmeda brdo – današnje groblje, u zaseoku Lokanjci, u zaseoku Savići, i na dvije lokacije čiji nazivi danas ne postoje, pa ih je nemoguće utvrditi). Zbog ogromnog pada broja muškog stanovništva ovog sela nakon Drugog sjetskog rata, velike površine zemlje bile su neobrađene, pa je na ovom zemljištu prorasla tzv. žuta trava koja se spominje u narodnim pjesmama-tužbalicama. Po predanjima sve srpske porodice u Glogovcu su doseljene iz Hercegovine i Crne Gore. Na ove prostore na zemlju Fidahića prvo su se doselila trojica braće: Perko, Andrija i Mikan. Perko je došao u Glogovac, Andrija u Pučile, a Mikan u Modran. Od Perka danas u Glogovcu potiču Perkovići koji slave Jovanjdan. Kasnije su se iz Hercegovine doselila tri brata Vojinovića: Savo, Mitar i Vid. Od njih trojice su nastale porodice Savić, Mitrović i Vidović, koje slave Savindan. U to vrijeme su se u selo iz Crne Gore doselili Gospavići, koji su se ranije prezivali Mastalovići i koji slave Nikoljdan. Doselila su se četiri brata i jedna sestra. Ostalo stanovništvo Glogovca je puno kasnije naseljeno. To su: Đokići (Petkovica) koji su došli iz Birča, Simeunovići (Nikoljdan) koji su došli iz Lokanja, Mitrovići (Jovanjdan) koji su došli nakon Prvog svjetskog rata iz Hercegovine, pa ih u selu zovu „Ere“, Pantići zvani Krkušići (Jovanjdan), braća Panto i Lazar, koji su došli iz Hrvatske sa rijeke Krke. U Glogovcu živi više porodica koje tačno ne znaju svoje porijeklo, ali znaju da su se njihovi preci doselili iz Crne Gore i Hercegovine, a to su: Miljanovići (Đurđevdan, Jokanovići (Jovanjdan), Rankići (Nikoljdan), Daničići (Jovanjdan), Radići (Đurđevdan), Boškovići (Nikoljdan) i Arsenovići (Nikoljdan).
U Glogovcu je nekada postojao zaselak koji se je zvao „Turski Glogovac“ u kojem su do Drugog svjetskog rata živjeli Bošnjaci-muslimani. Taj zaselak je nastao kada je Jusuf-beg Pašić, koji je imao begluk u selu Glogovcu, na svom imanju 1878. godine naselio Arifoviće, Ferhatoviće i Danoviće, koji su se doselili iz Foče i Hercegovine.
(Nastaviće se)