Autor: Maja Isović
“Ferhadija džamija sa pratećim objektima, sa svojim manjim i većim kupolama i vertikalnim minaretima i sahat-kule, nijemi su svjedoci jednog minulog doba; rezultat su kretanja duha i stvaralačkih snaga u zbrkanoj mješavinistotina suprotnosti što ih je sve zajedno poput poplave preko naših zemalja valjala bujica istorije. Živeći i umirući u grču stoljetnih nesporazuma istoka i zapada, preci su naši ostavljali tvorevine svog duha, divno preobražene u materijalne oblike koji će nam prenijeti njihovu viziju života”.(Džemal Čelić, Ferhadija, Banjaluka 1981.)
U srcu Banjaluke stoji spomenik koji sabira u sebi duh prostora u kojem je bio smješten. Njegov značaj nije samo vjerski i istorijski, nego prije svega kulturološki. U njemu se pretapaju putevi koji su vodili kroz Banjaluku podsjećajući nas na neka davna vremena, na spoj istoka i zapada, na našu istoriju i korijenje koje ne možemo izbaciti iz svog života. Taj spomenik bila je i ostala Ferhat-pašina džamija, poznatija kao Ferhadija.
Početak rata u Bosni i Hercegovini doveo je do promišljanja o tome da Ferhadiji nije mjesto u Banjaluci i u ovom gradu se pod krinkom brisanja “onog drugačijeg” desio strašan urbicid pod čijim okriljem su srušene sve džamije na području grada (njih 16).
U ranim jutarnjim časovima 7. maja 1993. godine strašna eksplozija preplašila je one koji su živjeli u Banjaluci. Ta eksplozija dovela je do rušenja sakralnog objetka koji se od 1579. godine uzdizao u gradu na Vrbasu. Mnogi su morali doći na lice mjesta zločina da bi se uvjerili da se to stvarno desilo, da je Ferhadija zaista srušena, jer niko nije ni pomišljao da bi netrpeljivot koja je tad vladala ipak otišla toliko daleko.
Trag koji je Ferhadija ostavila, svjedočanstvo koje je ona u sebi nosila bilo je razbacano u obliku kamenja na gradskim smetljištima. Uplašeni građani sakupljali su dijelove kamenja džamije i sakrivali su u svojim kućama tragove koji su bili odvojeni od cjeline, komadiće Ferhadije.
Atmosfera koja je vladala u Banjaluci u vrijeme rušenja Ferhadije i ostalih džamija nije mogla vladati vječno, pa je logično usljedila potreba za obnovom i ponovnom izgradnjom džamije na istom mjestu gdje se i ranije nalazila. Datum obnove bio je simbolički zamišljen na dan njenog rušenja, pa je planirano da se 7. maja 2001. godine stavi prvi kamen temeljac koji će nositi Ferhadiju prema njenoj visini.
Međutim, tog 7. maja prije deset godina, došlo je do žestokih napada i protesta onih koji i dalje nisu željeli Ferhadiju u Banjaluci. U tim napadima i kamenovanju poginuo je Cazinjanin Murat Badić koji je kao vjernik došao da učestvuje u polaganju prvog kamena džamije i na današnji dan pripadnici islamske vjeroispovijesti u Bosni i Hercegovini sjećaju se njegove, ničim izazvane, smrti. Kasnije je u tajnosti i uz veliko obezbjeđenje prvi kamen za igradnju džamije postavljen, a izgradnja koja je počela ovih dana privodi se kraju.
Ova, 2015. godina, ostaće upamćena kao godina kada je rekonstrukcija Ferhadije završena, kada su uklonjene skele i građevinski materijal. Ovo je godina novog rođenja Ferhadije u Banjaluci.
Pofesor Hamidović Muhamed, glavni i odgovorni projektant obnove džamije Ferhadije rekao je da će se u narednih mjesec dana završiti ono što je projektom bilo predviđeno. U ovoj fazi to je oslikavanje, popločavanja pristupnog puta i završetak hortikulturnog dijela.
Profesor Hamidović Muhamed
„Nastojali smo da svaki kamen tretiramo sa posebnom pažnjom i da vratimo objekat, koliko je to moguće, u oblik kako je nekad bio. Koliko smo u tome uspjeli tek ćemo da vidimo. Objekat ćemo prepustiti javnosti da kaže svoj komentar. Mi smo i ranije bili otvoreni, svako je mogao da dođe i da pogleda dokle su radovi stigli. Skele će se naredne sedmice skloniti, pa će se unutrašnjost na bolji način moći sagledati“, rekao je za BUKU Hamidović Muhamed.
MEMORIJA SIULETE PRODUŽENA
Nakon toliko godina rada na rekonstrukciji Ferhadije Hamidović je rekao da još uvijek ne može reći koliko je lično zadovoljan ishodom, ali u odnosu na dokumentaciju koja mu je bila na raspolaganju i u odnosu na građevinski materijal koji je pronašao na smetljištima i na sam kvalitet materijala misli da je prilično dobro uspio realizovati rekonstrukciju. On kaže da u ovakvom tipu rekonstrukcije koja se radi iz temelja uvijek ima dosta problema i dilema. Tu je bilo njegovo najveće opterećenje, razmišljanje o seizmečkim zonama, mogućim zemljotresima i drugim problematikama.
„Sigurnost ovom projektu davala je ranija dokumentacija, pogotovo poslije zemljotresa kada je trebalo sanirati objekat nakon čega su napravljene tačne i precizne dimenzije. Na kraju mogu reći da sam zadovoljan proporcijom koju sam uspio dobiti, a to je možda jedna od najvažnijih stvari, jer sam tu memoriju njene siluete produžio“, rekao je profesor Hamidović.
Nakon dužeg razmatranja o unutrašnjem oslikavanju džamije Hamidović je rekao da je uz saglasnost umjetničkog savjeta odlučio da se Ferhadija oslika u duhu vremena u kojem je nastala. Unutrašnji kolorit koji je bio prisutan prije nego što je džamija srušena naknadno je oslikan i korištene su boje koje nisu bile prisutne u 16. vijeku.
Muhedin Spahić, glavni imam medžlisa Islamske zajedice Banjaluka rekao je da je Ferhadija tokom istorije plijenila pažnju svih građana Banjaluke.
Muhedin Spahić, glavni imam medžlisa Islamske zajedice Banjaluka
“Kako se svakim danom sve više obnavlja možemo reći da Ferhadija zauzima posebno mjesto kod svakog građanina Banjaluke, bez obzira na vjeroispovijest. Za mene lično ona je jedan vjerski, kulturni, historijski objekat koji zavređuje posebnu pažnju. U tom smislu ona će sigurno biti mjesto koje će mnogi građani, prolaznici i putnici obići”, kazao je za BUKU imam Spahić.
Islamska zajednica u Banjaluci na poseban način obilježava 7. maj, a od prošle godine ta manifestacija je malo i proširena. U okviru programa juče su održana su stručna predavanja, a za danas je planirana promocija literarnih i likovnih radova učenika polaznika vjeronauke iz osnovnih škola, a poslije podne će biti održan vjerski dio programa.
Pogledajte fotografije Ferhadije…
(buka.ba)