Novo Selo – tužni simbol prošlosti

Piše: Emir Musli

Njemački kolonisti počeli su 1886. graditi naselje u Semberiji, koje i danas zovu Novo Selo. Ovo selo je nekada bilo primjer života i rada, a danas je tužni simbol historijskih previranja.

Preci semberskih Nijemaca, evangelista, doselili su se krajem 18. stoljeća iz Baden-Virtemberga (Baden-Württemberg) u Srem, Banat i Bačku. Stotinu godina kasnije, na tri kilometra od Bijeljine, izgradili su jedno od tri naselja austrougarskih kolonista u sjeveroistočnoj BiH. Konrad Meng bio je jedan od osnivača Novog Sela.

Franc Jozefsfeld

Ovako se prisjećao Fridrih Šumaher (Friedrich Schumacher). Živio je 88 godina, a od svog legendarnog kovača, svog Frica (Fritz), Bijeljina se oprostila 2007. “Novo selo je imalo 420 numera (kuća, op.a.), 2.220 živitelja (stanovnika, op.a.). To je sve bilo ušoreno, to je je prava mala čaršija bila. Sve su imali što treba da imaju. Imali su crkvu, imali su svoju školu, svoju opštinu, svog predsjednika su imali. Imali su kafane, imali su sve moguće zanatlije koje postoje na svijetu.”

blank

Ostaci Franz Jozefsfelda

Selo se zvalo Franc Jozefsfeld (Franz Josefsfeld – Polje Franje Josipa), ali i Petrovo Polje, u čast kralja Petra Prvog Karađorđevića, te Šenborn (Schonborn), po prvom Hitlerovom padobrancu koji je 1941. ušao u selo. Naredbom njemačkih vlasti njegovi stanovnici 1942. su deportovani u Poljsku, a nakon rata njihovu imovinu Jugoslavija je konfiskovala. Ljudi su nestali, srušeno je groblje, ali ostale su kuće i crkva izgrađena 1913. U Novom Selu osnovano je državno poljoprivredno dobro.

blank

Evangelistička crkva u Novom Selu

Na popisu iz 1991. godine imalo je 122 stanovnika, ali nijednog Nijemca. U BiH je tada evidentirano 470 Nijemaca, a u Semberiji je ostalo dvadesetak porodica, uglavnom Nijemaca katolika.

Pečat njemačkih kolonista

“To su porodice Kiršner (Kirschner), Bauer (Bauer), Šuart (Schuart), Mec (Metz), Devald (Dewald) i mnoge druge…(Šumaher, Vazmer, Peterhans, Vinterfeld, Vanek, Miler, Abel, Buh, op.a.)…To su divni ljudi koji čuvaju tradiciju i svoju kulturu. Jako se rado sjećaju prošlosti, svoje mladosti, svojih predaka i kako se nekada živjelo. To su potomci Nijemaca koji su bili zanatlije, ratari, a bili su, također, i obrazovani ljudi i trgovci koji su ostavili, zaista, veliki pečat našem gradu,” kaže Mila Stanojević, viša kustosica u bijeljinskom Muzeju Semberije.

blank

Mila Stanojević

Ona ističe da ovaj kraj mnogo duguje njemačkim kolonistima. Sa njima su stigle prve poljoprivredne mašine, novi zanati, industrija, telefon, električna centrala, automobil, a već 1912. iznad Bijeljine letio je privatni avion. Oni su izgradili prvu ciglanu, parni mlin, fabriku, banku, školu, hotel, kino, pozorište, park, riječnu luku, osnovali prvi orkestar, pjevačko društvo, pozorišnu trupu, sportski klub, dječiji vrtić…

Sestre Kirschner

Marija, Matilda i Eva Kiršner (Kirschner) rođene su u Račanskoj ulici u Bijeljini. Njihov djed Josef (Josip) imao je šest godina kada se sa majkom Gertrudom doselio u BiH, a cijeli život radio je kao kovač. Sestre Kiršner pomalo govore njemačkim jezikom.

blank

Matilda, Marija i Eva Kirchner

“Tata nam je govorio, baba nam je govorila njemačkim, ali majka nam je bila pravoslavna. I znate kako, govoriš maternjim jezikom, a oko nas su sva djeca pričala srpskohrvatskim i mi smo onda tako i pričali. Jako nam je žao što nas tata nije naučio tom jeziku,” kaže za Deutsche Welle Marija Kiršner.

Njena sestra Matilda prisjeća se druženja sa potomcima obitelji Meng. Historija bilježi da su Mengovi jedna od šest porodica koje su odbile da 1942. napuste Schenborn. Njeni članovi jedini su preživjeli oslobođenje 1945., ali su morali da se odsele u Njemačku. U Semberiju su prvi put došli 1970.

“Stari je došao sa svojim sinom da obiđu Novo Selo. Imao je i mlin u Batkoviću i kuću lijepu su imali u Novom Selu. I onda smo se tako upoznali i mi smo se tako sprijateljili. Oni su nama dolazili, mi smo njima išli, ali sad su i oni stari ovako kao ja.”

 

(dw.de)