Piše: Saud Grabčanović
3) Ban Stjepan Kulinović
Stjepan je bio Kulinov sin i njegov nasljednik. Kao ban je vladao Bosnom od 1204. do 1221. godine. U početku je bio bogumilske vjere kao i njegovi roditelji. Pod pritiskom pape i ugarskog kralja prešao je na katoličanstvo. Nakon prelaska na katoličanstvo Stjepan je postao veliki protivnik Crkve bosanske i progonio je bogumile. Aktivno je učestvovao u događanjima vezanim za papinu istragu religije svog oca Kulina i majke Vojslave. U međuvremenu u Bosni je Crkva bosanska toliko ojačala da je papa Grgur IX (1227-1241.) odlučio pokrenuti krstaški rat protiv Bosne kako bi konačno iskorijenio bogumile i njihovo učenje. U okviru tog plana pokrenuo je vrlo živu diplomatsku aktivnost. U vrijeme krstaškog pohoda na Bosnu o banu Stjepanu nema nigdje nikakvih pomena, a ni Vatikan ga nije spominjao. Po svemu sudeći se tada u Bosni njegova riječ nije slušala. U sklopu krstaškog rata protiv bogumila u Bosnu je došla i inkvizicija, te je u Vitezu u trajanju od desetak godina spalila na lomačama nekoliko stotina živih heretika. To je dovelo do toga da ban Stjepan bude u Bosni potpuno omrznut, te je 1232. godine u Bosni došlo do velike pobune bogumila protiv njega, pa je bio svrgnut s vlasti.
4) Ban Matej Ninoslav
Matej Ninoslav je postavljen za bosanskog bana nakon svrgavanja sa prijestola Stjepana Kulinovića. On je bio bliski Kulinov rođak, odgojen u bogumilskoj vjeri, te je cijeli život ostao sljedbenikom Bosanske crkve. Kao ban Bosne Matej je vladao od 1232. do 1253. godine. Matej je inače ranije bio knez grada Splita, a i tamo je važio za gorljivog bogumila i mecenu Crkve bosanske. Ostala je zabilježena njegova povelja dubrovačkom knezu Žanu Dandolu, koja je postala predmetom kontroverzi zbog pokušaja da se na osnovu njenoga teksta odredi narodnosni sastav Bosne u 13. vijeku. Povelja jedino određuje državotvornost Bosne toga doba, pošto je bosanski ban i kompletno tadašnje plemstvo pripadalo Crkvi bosanskoj, a katolička crkva je bila potisnuta iz javnog života. Papa je o takvom stanju u crkve i vjere u Bosni bio redovno obavještavan od svojih uhoda. Nakon dužeg vijećanja Sveta stolica je donijela odluku da se protiv Bosne povede krstaški rat za istrebljenje bogumila. Ban Ninoslav je o mogućem krstaškom napadu na njegovu zemlju bio obaviješten i pokušao ga je spriječiti. Ali banu Ninoslavu da spriječi taj rat nije pomogla ni tobožnja izjava odanosti rimskoj crkvi, kao i to što ga je papin legat Jakov Prenestinski 1229. godine obratio na katoličku vjeru, a Ninoslav mu dao i određeni novac za gradnju katoličke katedrale u Bosni. Papa Grgur IX je 1234. pozvao na krstaški rat protiv bosanskih heretika. Na papin poziv ugarski krstaši su upali u Bosnu i poveli krvav rat protiv Ninoslava, Bosanske crkve i njegovog naroda. Ninoslav je tada jedva ostao na vlasti i to zahvaljujući provali Mongola u Ugarsku radi koje su se krstaši predvođeni hercogom Kolomanom morali hitno povući iz Bosne. U Bosni je obnovljena njegova vlast i na kratko je nastupio željeni mir. Nakon povlačenja Mongola i obnove kraljevine Ugarske, obnovile su se i ideje o ratu protiv Bosne. Ali sada je ban Ninoslav uspio odoliti prijetnji novim opasnim krstaškim ratom protiv njega i njegove zemlje. Ninoslav je novom papi Inocentu IV poslao „vjerodostojna” svjedočanstva o čistoći svoje katoličke vjere, na što papa obustavlja novu namjeravanu akciju protiv njega i njegovog naroda. Kaločkom nadbiskupu Benediktu je zapovijeđeno da ne istupi protiv Ninoslava. Tako je Ninoslav uspio odbiti nove nasrtljive ugarske nalete na svoju zemlju, što mu je omogućilo da do kraja života (vladanja) zadrži položaj koji je stekao još 1232. godine, kad je postao samostalni bosanski vladar.
5) Ban Prijezda I. Kotroman
Poslije smrti bana Ninoslava, Bosnu su u novom ratu osvojili Mađari i podijelili je na više oblasti. Taj rat nije imao odlike krstaškog pohoda nego je bio osvajačkog karaktera. U užoj Bosni, u oblasti oko izvora rijeke Bosne, koju Mađari nisu uspjeli osvojiti, ostao je na vlasti Ninoslavov rođak ban Prijezda I koji je imao nadimak Kotroman. On se smatra osnivačem dinastije Kotromanića. Ban Prijezda I Kotroman zamijenio je nakon smrti bana Ninoslava na prijestolu Bosne. Prijezda I je vladao dijelom centralne Bosne od 1254. do 1287.godine. U mladosti je bio bogumil, ali su ga vrlo brzo nakon ugarskih osvajanja dijelova Bosne dominikanci preobratili na katoličanstvo. Bio je katolik, ali je bio veoma tolerantan prema Crkvi bosanskoj i bogumilima. Ban Prijezda I je bio oženjen Šubićkom. U to vrijeme u istočnoj Bosni, u oblasti Soli i Usore, vladao je od 1284. srpski kralj Dragutin koji je prihvatio katoličanstvo i koji je bio mađarski zet. Te je posjede u Bosni Dragutin dobio kao miraz od mađarskog kralja.
6) Ban Prijezda II Kotromanić
On je bio najstariji sin Prijezde I Kotromana, a vladao je Bosnom od 1287. do 1290. godine. Ban Prijezda II Kotromanić je rođen u tvrđavi Zemunik 1233. ili 1242. godine. Bio je gorljiv katolik i protivnik Crkve bosanske, ali nije direktno progonio njene sljedbenike. Za vrijeme očeve vladavine bio je njegov saputnik, a njegov otac Prijezda I ga je proglasio svojim suvladarom i zakonitim naslednikom, ali kasnije je tu čast dobio i njegov mlađi brat Stjepan I Kotromanić. Međutim, jedan dragocijen podatak iz 1290. godine svjedoči da je između 1287. i 1290. došlo do promjene na bosanskom prijestolu. Sinovi Prijezde I -Stjepan I i Prijezda II – preuzeli su između 1287. i 1290. godine bosansko prijestolje i kao bosanski vladari priznati su i izvan svoje zemlje, prije svega na papinskom dvoru. Papino pismo pokazuje da prijelaz Prijezde I s usorske na bosansku bansku stolicu nije predstavljao samo trenutni uspjeh bosanskog bana, nego je služio i njegovim sinovima da i dalje zadrže obje banovine pod vođstvom dinastije Kotromanića. Osim toga, otad će ta ujedinjena tertorija postati sinonim za državnu vlast u Bosni sve do Tvrtkovog krunisanja. Početkom februara Prijezda I se odrekao vlasti te državu podjelio na tri djela : dio između Save, Bosne i Vrbasa na upravu je dobio Prijezdin brat Stjepan sa sjedištem u Jajcu. Prijezda je dobio dio između Drine, Bosne i jezgra stare Bosne uključujući i Vrhbosnu, ali Usora i Soli su poklonjene Ugarskoj. Sa bratom Stjepanom dijelio je vlast u Bosni do 1290. godine. Posle toga Prijezda II se više ne spominje, a na čelu bosanske države ostaje samo Stjepan. Ban Prijezda II se nije ženio, pa iza sebe nije ostavio potomke.
(Nastaviće se)