Piše: Saud Grabčanović
20) Kralj Stjepan Tomašević
Stjepan Tomaš je bio sin kralja Tomaša i krstjanke Vojače, vladao je od 1461. do 1463. godine. Po vjerskom ubjeđenju je bio gorljivi katolik i beskompromisni neprijatelj i progonitelj Crkve bosanske i njenih pripadnika. U pismima papi on je naglašavao svoj katolički odgoj i svoju vjernost i tražio od njega pomoć. Odmah nakon stupanja na prijestolje on je započeo sa velikim progonom pripadnika Crkve bosanske koju je želio da potpuno uništi. Bosanskim krstjanima je dao mogućnost da izaberu: ili da prihvate katoličanstvo ili da napuste njegovo kraljevstvo. Pod tim pritiskom je u katoličanstvo prešlo oko 12.000 bogumila, dok ih je više od 40.000 napustilo Bosnu i našlo utočište u Humu, kako je to zabilježio ondašnji papa Pio II. (Usp. Commentarii rerum memorabilium…, Cittŕ del Vaticano 1984. str. 316-317). Prognani su otišli u Hum –Hercegovinu gdje ih je štitio veliki zaštitnik -patron Crkve bosanske herceg Stjepan Vukčić Kosača i sam heretik- bogumil. Nespretni i nepromišljeni potezi Stjepana Tomaševića su potpuno oslabili njegovu državu, pa su je 1463. godine Osmanlije, predvođene sultanom Mehmedom II El Fatihom, lako zauzele. Kralj Stjepan Tomašević je pogubljen 5. juna 1463.godine u taboru sultana Fatiha kod Jajca, zajedno sa stricem Radivojem Ostojićem i rođakom Tvrtkom. Istog dana pogubljeno je na tom polju oko 200 bosanskih plemića.
21) Kralj marioneta Matija ( Šaban) Radivojević-Kotromanić
Matija Radivojević zvani „Šabančić“ je bio jedan od tri sina pogubljenog bosanskog velikaša Radivoja Ostojića, koji je jedno vrijeme bio i protukralj Bosne. Matija je kao dijete dopao turskog ropstva. Osmanlije su nakon zaposjedanja Bosne, u njenoj južnoj polovini kojom su vladali obnovili Bosansko kraljevstvo kao marionetsku državu. Za marionetskog kralja su postavili Matiju koji je kao direktni potomak vladarske kuće Kotromanića i sin bivšeg kralja bio pretedent na bosanski prijesto. Matija je vladao kao osmanski vazalni kralj Bosne od 1465. do 1471. godine. Matija se posljednji put spominje 1471. godine. Njegova prijestolnica je bila u gradu Tešnju. Matija je pod tim imenom bio poznat kao kralj obnovljene Bosne pod osmanskim patronatom. Međutim, istorijske činjenice nam govore da je on najvjerovatnije ranije prešao na islam i imao drugo ime, a to svoje bivše ime je koristio samo radi korespondencije sa kršćanskim zapadom da bi stekao kakav-takav legimitet. Ovu moju tvrdnju da je ovaj naš kralj bio musliman potkrepljujem istorijskom činjenicom da je Matija Šabančić bio oženjen muslimankom, Turkinjom iz roda Osmanovića, sa kojom je imao djecu! Po šerijatskim zakonima je dozvoljeno muškarcu muslimanu da oženi ženu druge vjere, ali je muslimanki strogo zabranjeno da sklopi brak i uda se za kršćanina ili pripadnika druge vjere i da sa njim rađa djecu! Muslimanka se po šerijatu može udati samo za muslimana, a to se u ta vremena strogo poštovalo! Jedna Osmanovićka, muslimanka nikako se nije mogla udati za nemuslimana u ta vremena i da je to željela! Pored ove činjenice koja nam govori o Matiji koji je morao biti musliman, postoji i još jedna koja to potvrđuje. Ja mislim da je Matijino neobično prezime ili tačnije njegov nadimak „Šabančić“ najvjerovatnije izvedeno iz njegovog novog muslimanskog imena Šaban kako se, po meni, on zvao nakon prelaska na islam. („Šabančić“ znači mali Šaban, Matija je inače bio vrlo sitan rastom). Ova činjenice nam jasno govori da je ovaj naš kralj bio musliman! Od 1471.godine kao osmanski kralj Bosne spominje se Matija Vojsalić.
22) Kralj marioneta Matija (musliman?) Vojsalić Hrvatinić
Matija Vojsalić je rođen 1430. godine u tvrđavi Ključ na Sani. Otac mu je bio Dragiša Hrvatinić, a majka Jelica. Matija je bio praunuk Vojislava Hrvatinića, brata Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Imao je tri brata i jednu sestru: Grgura, koji je pogubljen u Jajcu 5. jula 1463. godine, Nikolu, koji je umro prije 1453. i Pavla. U vrijeme pada Bosanskog kraljevstva 1463.godine Matija je sa oko 500 plemića bio odveden u Istanbul, gdje je prešao na islam. Tu se jako svidio sultanu Mehmedu II El Fatihu, koji mu je kao nagradu dao Bosnu na upravu. Na mjestu marionetskog kralja Bosne on je zamijenio Matiju (Šabana) Radivojevića Kotromanića. Vojsalića je sultan smijenio i dao pogubiti 1476. godine zbog optužbi da je stvarao tajne zavjere sa Ugrima protiv Osmanskog carstva. Tada se on posljednji put spominje, i to u dubrovačkim zapisima. Matija je bio posljednji poznati član porodice Hrvatinića. I za ovog kralja Bosne može se s pravom reći da je po vjeroispovjesti bio musliman.
23) Kralj marioneta Nikola Iločki
Ugri- Mađari su od teritorija koje su preoteli turcima u Bosni u jesen 1463. godine stvorili dvije banovine: Srebreničku i Jajačku. Nakon što su Osmanlije na svojoj polovini obnovili Bosansko kraljevstvo kao vazalno sa Matijom Radivojevićem na čelu, i Ugri su odlučili da na svojoj polovini stvore „svoju“ bosansku marionetsku državu. Ugri su to učinili 1471. Godine, a za „svog“ kralja Bosne postavili su mađara Nikolu Iločkog (Újlaki Miklós), gospodara grada Iloka. On je bio mađarski marionetski kralj Bosne od 1471. do 1477. godine, sve do svoje smrti te godine. Sa Bosnom i dinastijom Kotromanića on nije imao nikakve veze! Prijestolnica mu je bila u tvrdom gradu Srebreniku.Tu ugarsku „kraljevinu Bosnu“, marionetsku državu, priznali su papa i većina tadašnjih evropskih kršćanskih vladara. Újlaki Miklós je bio gorljivi katolik i veliki progonitelj i neprijatelj bosanskih heretika. Újlaki Miklós je bio i ban Hrvatske, Slavonije i Mačve, prior vranski, vojvoda sedmogradski, palatin ugarski, doživotni knez grada Teočaka. Taj bogati, moćni i vrlo uticajni mađarski velikaš je čak bio i među pretendentima na ugarsku kraljevsku krunu. Naskon smrti Nikole Iločkog, kao ugarski kralj Bosne se spominje njegov sin Lovro (Újlaki Lőrinc).