Pojedinci koji se čvrsto pridržavaju načela i uvjerenja jesu nepoželjni u egzistencijalnom prostoru političara, označeni su kao neprijatelji ili najčešće izdajnici naroda jer im je vrijednosni sklop usmjeren prema izabranim ciljevima koji daju svrhu, smisao i kvalitet svačijem životu, a ne isključivo sebi, licemjerno skriveno kroz brigu o kolektivitetu.
Piše: Dino Mustafić
Pojedini mediji su jučer izvijestili da su predstavnici koalicije sa državnog nivoa na sastanku u Istočnom Sarajevu imali pored niza gorućih političkih tema i zanimljivu tačku dnevnog reda po zahtjevu šefa SNSD-a Milorada Dodika; smjenu zamjenice ministra za ljudska prava Duške Jurišić. Jasno je šta “smeta” šefu SNSD-a u političkom angažmanu uporne Duške Jurišić koja je mjesecima upozoravala javnost o usvojenom antievropskom zakonu o kriminalizaciji klevete u RS-u, zatim o kontinuiranim napadima na novinare, manjinske i ranjive grupe. Duška je prokazala kako režim u RS-u prikriva uzrok povećanih slučajeva nasilja, što je nesumnjivo posljedica atmosfere kreirane na prijetnjama o otcjepljenju, uvredljivim odnosom prema Bošnjacima i Hrvatima, uvredama na račun Islamske zajednice, nacionalističkom histerijom koja se strateški generira i njeguje kroz diskriminatorni diskurs. Ljudi poput Duške ne smetaju samo režimu u RS-u, već i onima u Federaciji koji bi željeli da sve ostane na demagoškim verbalnim podrškama povratnicima pred izbore dok život prolazi u strahu i nesigurnosti povratničke manjine od terora etničke većine.
Integritet kao politički grijeh
Problem je kompleksniji kada neki politički dužnosnik iz Federacije ne govori kao predstavnik etnosa, već kao profesionalac i ljudsko biće pa nema selektivnu percepciju već se određuje prema činjenicama i stanju na terenu. A upravo je iz različitih lokalnih zajednica u razgovoru sa ljudima Duška ustvrdila i obznanila da je većina problema u politikama, a ne kod običnih ljudi, koji kada bi se pitali žele mir i sigurnost. Međutim, zahtjev za smjenu Duške Jurišić je i priča o neoprostivom političkom grijehu pojedinaca koji imaju integritet, vjernost sebi. Integritet danas nije na cijeni, jer to znači cjelinu, konzekventnost, principijelnost, jedinstvo. Poznajem Dušku dugo kao novinarku koja ne odustaje od ideje o životu koji se živi kao cjelina, a ne kao niz nepovezanih utilitarnih epizoda. Otud pojedinci koji se čvrsto pridržavaju načela i uvjerenja jesu nepoželjni u egzistencijalnom prostoru političara, označeni su kao neprijatelji ili najčešće izdajnici naroda jer im je vrijednosni sklop usmjeren prema izabranim ciljevima koji daju svrhu, smisao i kvalitet svačijem životu, a ne isključivo sebi, licemjerno skriveno kroz brigu o kolektivitetu.
Zeleno svjetlo za hapšenje povratnika
Duška je bila izvrstan novinar, urednik najgledanijih političkih tv debata, direktor javne televizije; često je radi odanosti profesiji bila na meti svakojakih političkih progona i difamacije. Karakter je sudbina pa je Duška nastavila u novoj ulozi na političkoj poziciji (nestranački kadar Trojke) čuvati istinu i činjenice; eksplicitno upozoriti međunarodne diplomate iz delegacije Evropske unije da moraju reagovati, upaliti crveno svjetlo kada su u pitanju ljudska prava i sloboda mišljenja u RS-u. Logično se postavlja pitanje sa kim i kako realno nastaviti put evropskih integracija ukoliko se građani sankcioniraju zbog verbalnog delikta ili svakodnevno uznemiravaju na svojoj kućnoj adresi. Na njeno pismo su međunarodne diplomate u BiH ostali gluhi, ali zato nisu stranački kerberi SNSD-a zaboravili sadržaj apela :”Ukoliko to ne uradi(Delegacija Evropske unije), onda je to zeleno svjetlo za hapšenje povratnika (Mirsad Omerović), cenzurisanje povratnika za upotrebu riječi genocid (Kadira Šakić), kampanju protiv autora Izvještaja o negiranju genocida, kažnjavanje povratnika za verbalni delikt (Salih Nožinović)” ističe se u Duškinoj poruci. Dakle, jasno i konkretno sa imenima ljudi kojim se oduzima sloboda misli i izražavanja. Kada bi i drugi dužnosnici Trojke ovako govorili bez kalkulacije i koalicione obazrivosti možda bi i imali šanse kao država postati odgovorno i demokratsko društvo. Ona je poentirala svoje obraćanje savjetom povratniku u RS-u da “za (javne) organe u postojećem Zakonu postoji izuzeće. Ko vrijeđa organe, ne može se kazniti za narušavanje javnog reda i mira. Ukoliko neće, jedini savjet koji mu mogu dati je da Milorada Dodika ubuduće zove organ, a da ne spominje krmad”. To je rekla u zaštitu Saliha Nožinovića iz Zvornika, koji je sankcioniran, jer je predsjednika Republike Srpske nazvao debelim krmkom, pa se tražilo sudsko odlučivanje o ovom prekršajnom nalogu. Znamo da političari iz oba entiteta igraju medijske i populističke igre za raju, sto puta viđene i davno prokužene, ali nas je sve skupa Duška podsjetila kako je” jedan političar iz Federacije predsjednika RS-a nazvao majmunom nakon što je ovaj opsovao genocid.Nakon toga su se jedan drugom izvinili. Političar iz Federacije je dobio kompliment da je mangup, a Salih je dobio prekršajni nalog”. Uvijek će kazne plaćati obična raja.
Matematika sramnih kompromisa
Valjda je zato nada većine iscrpljenih građana BiH odavno izgubljena, sve je manje onih koji očekuju bolji život. Svjesni su da to neće ići tako lako sve dok postoje političari formata Milorada Dodika. On se u nastavku svoje političke karijere neće ponašati pristojno i u skladu sa kućnim vaspitanjem i ulozi javnog poslanstva. Neće biti hrabar čovjek koji će odgovarati i na pitanja koja mu se ne dopadaju. Međutim, biće neoprostiva i nepremostiva greška njegovih političkih partnera (predstavnika Trojke) ako mu na bilo koji način udovolje da se jezik argumenta i razumnosti skloni iz političke sfere djelovanja tako što će se odvažni poput Duške Jurišić sklanjati u koalicionoj matematici sramnih kompromisa. Ne mora se baš sve udovoljiti organu za smjenu.
(tacno.net)