Dokazi o Pazvanogluovoj saradnji sa odmetncima i hajducima

Momčilo Petrović piše : “Pazvanoglu je bio odmetnik od sultana kod kojeg je hajduk Veljko, kao najamnik u Vidinu, izučio ratovanje. Tri godine posle ustanka u Orašcu, po nalogu Karađorđa, Veljko je podigao bunu baš ovde, u Krivom Viru i Crnoj reci, kraju nazvanom po reci poznatijoj kao Crni Timok”. Pazvanoglu je, stoji u turskim dokumentima, sprovodio pljačkaške pohode i otimao imovinu stanovništvu u Vlaškoj, prema Bukureštu, od Dunava do Stare planine i od Beograda do Varne. Kontrolisao je veliku teritoriju, samostalno je vladao, kovao novac i uspostavljao diplomatske odnose sa državama u okruženju, bio vođa masonske lože Vidina. Sa svojim dahijama, nezadovoljnim janjičarima i hajducima, on je 1793. godine pokušao da stavi i Beograd pod svoju kontrolu ali su ga, prvi put organizovani u posebnu srpsku narodnu vojsku u službi Osmanlijske države, u bici kod Kolara, porazili srpski vojnici koje je vodio bimbaša Stanko Arambašić a koje je mobilisao i naoružao beogradski vezir Hadži Mustafa-paša.“

blank

                                   Osman-paša Pazvanoglu  i Masoni

     Danas neki istoričari iz našeg istočnog susjedstva pokušavaju da dokažu da je Osman Pazvanoglu bio mason tj.slobodni zidar! Prema Sretenu Stojkoviću, Osman Pazvanoglu je bio šef  Vidinske masonske lože, dok su beogradskoj loži pripadali Mustafa-paša „srpska majka“, Janko Katić, Petar Icko, Riga iz Fere i mitropolit Metodije. Za ovu svoju tvrdnju poštovani gospodin nam ne podastire niti jedan dokumenat kojim bi to mogao dokazati! Ja lično mislim da je ova tvrdnja čista izmišljotina i da je to izmišljen podatak koji je u skladu sa popularnim  „trendom“  naših istočnih susjeda koji u svemu vide prste masonerije i Vatikana i dio svjetske zavjere protiv srpskog naroda. Koliko je poznato iz njegovih proglasa i pisama, kao i podataka njegovih savremenika o njemu, Osman-paša je bio veliki vjernik i dobar musliman. U proglasu iz marta 1797. on se  zaricao na borbu : “za održavanje muslimanske vjere i čistoću muslimanskih običaja, koje jedna podmitljiva vlada gleda da zamijeniti bezbožnim i posuvraćenim evropskim običajima. Zato ću ja krenuti na Carigrad, tamo uništiti one regrute i novu vojsku koji potkopavaju temelje Turskog carstva i predskazuju njegovu skoru propast.“  Dok njegovi savremenici o njemu kažu:  „Ugledao se  na velike ljude iz najranijih vremena turske istorije, bio je veoma vjeran Kur’anu, a za cilj je imao jedino sreću naroda i slavu muslimanskog imena – u njegovoj je ruci pravda bila brza i čvrsta, čime je kod Turaka ulivao strah i pokornost, dok je naklonošću prema hrišćanima stekao  njihovu neizmjernu ljubav.“ Pored toga, Osman-paša je u Vidinu gradio džamije, medrese, mektebe i pored džamije izgradio biblioteku, punu knjiga, najviše sa islamskom vjerskom tematikom. Ovo sve nam nedvosmisleno ukazuje na činjenicu da Osman-paša sigurno nije bio mason i da su te tvrdnje najobičnija špekulacija! Masoni ili slobodni zidari su nastali od katoličkih popova ratnika –vitezova Templara koji su učestvovali u svim krstaškim ratovima i isticali su se najviše u pokoljima nad muslimanima u Palestini i Jerusalimu. Mislim da Osman-paši, kao vjerniku muslimanu, ni na kraj pameti ne bi palo da se priključi kršćanskom tajnom udruženju koje među muslimanima bije tako loš glas.

(Nastaviće se)