Piše: Saud Grabčanović
Potomci Osman-paše Pazvanoglua
O porijeklu Osmana Pazvanoglua i o njegovim precima danas znamo prilično. Međutim, o njegovoj djeci imamo samo podatak da je imao jednog sina čije nam je ime nepoznato, a koji je bio star oko 15 godina u trenutku njegove smrti. Takođe se u dokumentima spominje i sin njegovog brata, ime nepoznato. Šta se dalje desilo sa tim njegovim sinom i potomcima, mi danas nemamo pouzdanih podataka. Postoje podaci da je dio porodice slavnog paše buntovnika nastavio živjeti u Vidinu i da je ta loza po muškoj liniji izumrla i da danas u Vidinu živi par njegovih potomaka po ženskoj liniji. Pored ovih potomaka, u Vidinu izgleda da pašinih potomaka ima i u našoj Bosni. Naš veliki karikaturista, putopisac i boem, rahmetli Zuko Džumhur, negdje je čuo legendu koju je zapisao. Po toj legendi se jedan od potomaka Osman-paše Pazvanoglua doselio u Sarajevo i od njega je u tom gradu kasnije nastala porodica Pasvandžić. Pasvandžića danas, osim u Sarajevu, ima i u Goraždu, kao i u Hrvatskoj i Sloveniji, pa čak i u Francuskoj. U jednom bugarskom listu je 2013. godine objavljeno : „Suada Tozo, gospođa stara 58 godina, rodom iz Sarajeva, koja danas živi i radi u Parizu, tvrdi da je potomak pobunjeničkog vladara Vidina Osmana Pazvanoglua. Ovo su riječi gospođe Suada Tozo, koja je prvi put posjetila Vidin i vidjela Pazvanogluovu biblioteku : Impresionirana sam knjigama svojih predaka. U one dane, zanimati se za poeziju, astronomiju i geografiju, značilo je biti čovjek visokog duha.“ Ona je stručno i profesionalno procijenila ovu biblioteku, jer radi u Francuskoj nacionalnoj biblioteci i to u odjelu u kojem se čuvaju knjige francuskih kraljeva.“
Stari grad Vidin u Bugarskoj
Grad Vidin u Bugarskoj nalazi se u sjeverozapadnom dijelu ove države, na rijeci Dunavu, i na tromeđi Bugarske, Srbije i Rumunije. O tome kako je ovaj grad dobio svoje ime govori nam jedna bugarska legenda. Po predanju, podunavski bugarski kralj je imao tri kćeri: Vidu, Kulu i Gamzu, pa je Vida, kad se carstvo dijelilo, dobila Vidin. Od davnina ovaj grad svojim položajem predstavlja važno saobraćajno čvorište. Pored grada teče rijeka Dunav kojom se odvija riječni saobraćaj ka Crnom moru, a grad nalazi na starom rimskom putu koji je vodio u pravcu Rumelije, Trakije i Carigrada. Zbog svog veoma važnog strateškog položaja Vidin je odvajkada predstavljao veoma važno mjesto za odbranu i predstavljao je ključ Bugarske i Rumelije, te je još u starom vijeku bio utvrđen. Ovaj je grad imao posebno veliki značaj u doba vladavine Osmanskog carstva na ovim prostorima. Posebno je značaj ovoga grada porastao nakon osmanskih katastrofa u Velikom Bečkom ratu i nizu ratova sa Austrijancima koji su slijedili. Danas Vidin ima dvije utvrde Kalat ( ili Kaleto ) i Baba Vida. Obadvije ove tvrđave potiču iz Srednjeg vijeka, a najvećim dijelom su podignute u doba osmanske vladavine Bugarskom. Džamija Osman-paše Pazvanoglua –Bošnjaka stoji blizu nešto slabije očuvane tvrđave Kalat, koju su izgradile Osmanlije, a projektovali je francuski i poljski arhitekti. Kalat je mlađa utvrda od Baba Vide i u nju se ulazilo kroz četiri kapije: Stambolsku, Pazarsku (Londža), Janjičarsku i Florentinsku, a najznamenitija je Stambol kapija, podignuta između 1690. i 1720. godine u doba kad je Osmansko carstvo desetljećima ratovalo sa Austrijom. Tvrđava Baba Vida je puno starija od tvrđave Kalat. To je dvostruka kružna utvrda koja je nekada imala devet kula, od kojih su do danas u originalnim gabaritima sačuvane samo tri. Tu se najprije nalazilo keltsko naselje Dunonia, pa rimski kaštel Bononia, a u 10. stoljeću je na rimskim zidinama sagrađena tvrđava koju su naslijedile i dogradile Osmanlije. U osmansko doba je cijeli grad bio opasan zidinama i bio je jedna od najznačajnijih i najboljih utvrda u Carstvu. Grad je bio utvrđen dvostrukim paralelnim zidom sa razmakom od osam metara i sa sedam kula na uzvišenjima. Gradske zidine su dijelom bile i uz rijeku Dunav. Duž cijelog zida koji je opasivao grad Vidin prostirao se široki i duboki šanac –šarampov koji je pravio još jednu nepremostivu prepreku potencijalnim napadačima, u koji se ulijevala voda iz rijeke Dunava. Ovaj je šanac dao iskopati Osman-paša Pazvanoglu kada je vladao gradom. Prema Dunavu je bilo još pet gradskih kapija: Beogradska, Aralak, Sergđun, Top i Saraj, tako da se j u u tvrđavu po potrebi moglo ući i čamcem. Preko puta Vidina, na rumunskoj strani Dunava, nalazi se grad Kalafat koji je u osmansko doba bio utvrđen, te je sa Vidinom imao veoma veliki značaj za odbranu i kontrolu plovnog puta rijekom Dunavom ka Crnom moru. U ovom gradu i danas živi sjećanje na njihovog velikog sugrađanina, Bošnjaka Osman-pašu Pazvanoglua. U gradu i danas stoji njegova džamija, izgrađena od maja 1801. godine do maja 1802. godine, za ono kratko vrijeme između njegovih „prvih i drugih“ ratova protiv osmanske vlasti, kad ga je na kraju Porta priznala za svog zakonitog namjesnika. Munara ove džamije je neobična, pošto joj se na vrhu umjesto mjeseca i zvijezde nalazi nešto nalik naopako okrenutom srcu. Ovo neki tumače kao znak neuzvraćene ljubavi. Jedni kažu prema sultanu, drugi prema ocu, ubijenom upravo tu, po sultanovoj naredbi, a treći, bugarski romantičari, uvjereni su da se ta njegova ljubav odnosila na kršćane ! Uz džamiju se nalazi i zgrada biblioteka davno proglašena spomenikom kulture, bogata starim knjigama. U gradu su, kada je riječ o osmanskom kulturnom nasljeđu, sačuvani još karavan-saraj i osmanska utvrda Kalat. Bez obzira na bogatstvo osmanskog naslijeđa, u Vidinu danas živi samo šezdesetak muslimana – pripadnika turske nacionalne manjine.