Piše: Jusuf Trbić
Svjedok nam je potvrdio : na fotografiji koju smo objavili nalazi se mladi Albanac Hajruš (Hajrush) Ziberi, rodom iz makedonskog sela Laskarci (LLaskarci) kod Skoplja. Radio je u Bijeljini, da prehrani porodicu. Sa nekoliko prijatelja stanovao je u uličici iza Gradskog parka (Ul. Bogdana Žerajića, u kojoj je ubijeno više civila). Zajedno s njim ubijena su još dvojica Albanaca, njegovih prijatelja, Abduraman i Bejtullah.
Hajruš je bio oženjen Hikmetom, rođenom Elmazi, a, koliko se zna, tada su bili u braku tek tri mjeseca. Rođen je 19. jula 1968. godine, i u trenutku smrti nije napunio ni 24 godine.
Tog jutra krenuo je na posao, kao i obično. Arkanovci su ga tu i uhvatili, nedaleko od kuće u kojoj je stanovao, tu ga je snimio i Ron Haviv, a onda je odveden u staru zgradu Urbanizma, u kojoj je bio štab. Haviv mi je pričao da su ga arkanovci bacili kroz prozor sa sprata na beton, a na fotografiji se vidi kako ga jedan od njih poljeva vodom. On nije preživio, kako je Ron Haviv od nekoga čuo. Bilo bi i čudno, kad se zna šta su arkanovci radili u Bijeljini. Njegovo ime nalazi se i na spisku ubijenih, koji je objavio Krizni štab SDS-a.
Hajruš Ziberi je u blizini Sremske Mitrovice izvučen iz Save 4. maja 1992. godine i sahranjen kao N.N. lice, kao i toliki drugi. Leševi njegovih prijatelja Abduramana i Bejtullaha nađeni su u podrumu kuće Redžepa Šabanovića. Hajruš je identifikovan u Visokom, DNK analizom, a njegovi posmrtni ostaci transportovani su u njegovo rodno selo u Makedoniji 19. septembra 2004. godine i tu sahranjeni.
Zanimljivo je još nešto. Ja sam mislio da ga je i pred zgradom Urbanizma snimio Ron Haviv, ali nije tako. Ispostavilo se da je snimak napravio Srđan Ilić, fotoreporter iz Beograda, koji je bio i saradnik nekih svjetskih agencija i poznato je ime u svijetu novinske fotografije u Srbije. Otkud on s Arkanom u Bijeljini i kako je snimio tu i druge fotografije, od kojih se neke mogu naći i na internetu – to bi tek trebalo da se utvrdi.
Bijeljinskom Okružnom tužilaštvu nudimo jasan dokaz zločina : civil, uhvaćen na ulici, i ubijen bez ikakvog razloga. Objavljujemo i njegovu predratnu fotografiju ispred objekta u kojem je radio, a fotografije sa njegove dženaze i snimke dokumenata sa identifikacije imamo u našoj arhivi. Ako im to nije dosta, naći ćemo još.
Lažovima iz bijeljinske boračke organizacije, koji slave nekakvu odbranu i oslobođenje grada, poručujem da pogledaju dobro ove fotografije. Ko je tu koga ubijao, ko je koga napadao? Ko je žrtva, a ko su zločinci? Ako ni njima ovo nije dosta, daću im još stotine dokaza, sve dok i njima ne postane jasno da samo bitange mogu slaviti zločine nad nedužnima.
A vama, koji ovo čitate, poručujem još jednom : šaljite nam podatke i fotografije, sve što imate i znate o zločinima, da se ova strašna knjiga smrti ne zatvori, da ne zaboravimo, I da jednog dana podignemo kolektivnu tužbu zbog zločina. Ako ništa drugo, makar da fašistima kažemo šta radimo, da ne mogu mirno spavati. I da znaju da im nikada nećemo oprostiti.