Jedna od bijeljinskih srednjih škola bila je i Ekonomska škola, čiji je zvanični naziv bio Ekonomsko-trgovinsko-ugostiteljski školski centar. Sjećam se kad je davne 1969. godine upisana prva generacija konobara i kuhara, koji su imali stručnu praksu u bijeljinskim kafanama Cik-cak, Autobuska stanica, kafana Korzo, Dašnica, Lovac, Zdravljak, Bled itd. Poslije tri godine školovanja oni su počeli raditi u restoranima, kafanama i hotelima, a skoro svi su ostali da žive u svom rodnom gradu. Direktor škole je u to vrijeme bio Dževad Horić, a sjećam se profesora koji su nas naučili onome što nam je bilo važno za dalji život. Srpsko-hrvatski jezik je predavao Vasilije – Vajo Stevanović, a pored njega i Drago, prezimena se ne sjećam. Njemački jezik smo učili od Margete Engelman, engleski od Čede, starog Bijeljinca, matematiku je predavao Sakib Arifović, istoriju Emil Kapetanov i Srbo, ekonomiju Ljubinka Popović, tehnologiju robe Ibrahim Karasoftić, fizičko Bego, stručnu praksu Šefik i Ratko.
U toj prvoj generaciji učenika bili su moji drugovi Mustafa, Nenad, Joka, Dušanka, Jadranka, Zoran, Salko, Savo, Stjepan, Gavro, Miodrag, Siniša…Sjećam ih se kao da je juče bilo.
A danas – ne znam više ni jesu li živi, ni gdje su. Život je ostao iza nas.
Ibrahim Mešanovic, Oregon USA