Tamnim hodom oko svog sjećanja kružim
Kao spora zemlja oko svoje noći
Licu svom nad vodom ne umijem doći
Nit umijem više srcu svom da služim
Ni vjernoj krvi što se nastavlja u krik
U mrak me već vode slijepi konji sna
Tiho se topi mutni bakar godina
Dok tumačim zemlji svoj konačni oblik
Bolno sam svjetlo u grlu crne vode
Ptica bez krila u tamnici slobode
Sopstvena sjenka za grlo me hvata
Hoće li opet u neko gluho doba
Ko smrtni poziv iz tuđeg mračnog groba
Zlokobna ruka tući u moja vrata
Jusuf Trbić