Planeta i pandemija

Društvene mreže i novi izazovi: Možda najbolja definicija društvenih mreža ujedno je i najkraća: javni prostor u privatnom vlasništvu. Upravo ta kvaka, da nad prostorom na kojem se odvija javni dijalog vlasništvo ima nekoliko pojedinaca, izvor je njihove nesagledive moći, a njihova moć direktno ugrožava demokratske procese. Nema konsenzusa oko glavnih pitanja koja prate društvene mreže: Da li su demokratizirali ili uprljali i ograničili javni dijalog? Da li su proširili domete demokratije ili intenzivirali govor mržnje? Treba li zabraniti komentare ispod tekstova?

Sve te dileme sažele su se u jedan jedini slučaj – uklanjanje Twitter profila bivšeg američkog predsjednika. Nalog Donalda Trumpa s 88 miliona pretplatnika suspendiran je poslije nereda u Washingtonu. Iz Twittera su poručili da nisu sretni zbog takve odluke i da su svjesni rizika koje zabrana u sebi sadrži. Ipak, ostaju pri tvrdnji da nisu pogriješili: „Šteta koja može da nastane van mreže kao posljedica govora mržnje na njoj je nesporna, i to je ono što vodi našu politiku.”

U raspravu se nakon svega uključio i generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres, tvrdnjom da treba  stvoriti pravni okvir kako bi se odluke o brisanju nečijeg naloga mogle donositi u skladu sa zakonom. Guterres je izrazio zabrinutost zbog prodaje korisničkih podataka oglašivačima, ali i zbog toga što se podaci koriste za kontrolu građana.

U disperzivnom svijetu današnjice, kakvu snagu ima jedna izjava zabrinutosti generalnog sekretara UN-a? Možda istu onu kakvu ima slična izjava visokog predstavnika u BiH?

Jeste li spremni za nove pandemije? Ako je cijeli belaj krenuo s kineske pijace na kojoj su ubijane i prodavane divlje životinje, onda nema razloga za opuštanje. Pandemija će i dalje biti. Ne znamo kad i ne znamo u kakvoj formi, ali vodimo takav život koji pogoduje širenju zaraza. Životinjska staništa sve su ugroženija, sve manja i sve bliža čovjeku – samim tim veća je opasnost od novih prenošenja. Virusima nikada nije bilo lakše preći sa životinja na ljude.

Sintetičko meso: Vještačko meso odavno nije mašta, nego stvarnost. Loša je vijest što je kilogram takvog mesa još prije koju godinu koštao nekoliko hiljada dolara. Dobra je vijest da je u međuvremenu proizvodnja višestruko pojeftinjena. A najlošija je spoznaja da ogroman broj ljudi neće ni da čuje za takvu prehranu, bez obzira što bi ona riješila makar trećinu postojećeg zagađenja. Proizvodnja govedine uzrokuje ogromne količine štetnih plinova. A postoji nešto još važnije, što se uglavnom ne smije ni spomenuti: problem etičnosti ishrane bazirane na mesu. Milijarde životinja svake godine, nakon života u užasnim uvjetima, biva zaklano da bi se ljudi prežderavali. Ne vjerujemo da je tu moguće napraviti ikakve etičke napretke, patnja je za ljudsku vrstu problem samo dok se dešava njoj.

Klimatske promjene: Bill Gates, noćna mora svih mračnjaka, od ravnozemljaša, preko antivaksera, antimaskera, do zavjerologa opće prakse, nedavno je objavio knjigu „Kako izbjeći klimatsku katastrofu“. Kao pravi eksces među milijarderima, jedan od rijetkih među njima koji se ne zadovoljava kupovinom novih jahti, aviona i nekretnina, nego pokušava razmišljati i raditi,  tvrdi da je tekuća pandemija mačji kašalj u odnosu na prijetnju koju donose klimatske promjene. S nepristojnim optimizmom, on smatra da će čovječanstvo, iako sada na rubu provalije, u narednih 30 godina dobiti bitku protiv zagađenja. Klimatske promjene uništavaju život, uzrok su zastrašujućih šumskih požara, poplava, odrona, propadanja tla… Naučni svijet poručuje da nam je ostalo još samo nekoliko godina da se sadašnje tendencije zaustave. Nakon toga sve će biti kasno. „Svijet je na putu ka groznoj budućnosti, ubrzavanje klimatskih promjena i gubitak biodiverziteta ugrožavaju opstanak svih vrsta na Zemlji.”

Skromna pamet: U jednom trenutku postali smo planeta toalet papira: svi su u martu prošle godine pravili zalihe, fenomen je uzeo toliko maha da su najčešći gosti u informativnim emisijama i političkim magazinima bili psiholozi i sociolozi koji su pokušavali objasniti iracionalnu jagmu za toaletnim papirom. Iako zaraza nije jenjala, iako naučni krugovi imaju najrazličitije scenarije za dalji razvoj događaja, od umjereno optimističnih do ultrapesimističkih, danas više niko ne gomila ništa. Svijet je izgleda otupio na opasnost i vanredne prilike, širom Evrope umnožio se broj protesta protiv pandemijskih mjera. Slavoj Žižek nosioce tih pokreta naziva novim varvarima.

Resetiranje planete: I ne htijući, jedno sićušno biće, koje se za opstanak bori tako što dovodi u pitanje opstojnost ljudske vrste, resetiralo je planetu. Svjetska ekonomija je pala, avioni su prizemljeni, nafta je mjesecima kuljala u prazno, milioni radnih mjesta su izgubljeni, mnoge ljudske navike, stoljećima upražnjavane i usavršavane, ako ne zauvijek, onda su dugoročno suspendirane. Životinjski i biljni svijet makar su na trenutak odahnuli. Ali čovjek je prilagodljiva vrsta, trenutno najjača na planeti. U borbi protiv ovog virusa velike su šanse da pobijedi. Druga je stvar što će i sam iz tog dvoboja izaći izranjavan i što je ovo idealna prilika da se snage presaberu, kompletan dosadašnji oblik postojanja redefinira i postavi na nove, zdravije i za sva živa bića podnošljivije osnove.

Ali možete li povjerovati u mogućnost da razum nadvlada pohlepu i da čovjek, poučen strašnom lekcijom koja je buknula 2020. i još ne vidimo kad će završiti, počne da se ponaša obzirno i savjesno?

Bosna i Hercegovina ili vječni status quo: Bosna i Hercegovina najveća je žrtva balkanskih ratova iz devedesetih godina. Glavnina razaranja i ubijanja desila se na njenom tlu. Svi su se kasnije nekako izvukli i oporavili. Svi osim BiH. Stanje nepucanja, iako radikalno drukčije od stanja pucanja, ipak po količini i intenzitetu antagonizama i po nemogućnosti da se oni riješe, takvih je razmjera da se i danas vrtimo u krugu neriješenih pitanja koja su otvorena odmah nakon rata.

Nama za utjehu, društva kojima smo okruženi nisu ništa zrelija, niti bolja od nas. Njima za utjehu, imaju kakav-takav državni okvir, a koliko je ta institucionalna infrastruktura važna za opstanak i potencijalni napredak, najbolje znamo mi, koji ga nemamo.