Čović ne želi sporazum nego konflikt; Dodik u svom govoru ne naziva slučajno Bošnjake muslimanima
VIJESTI.BA: Kako gledate na trenutnu političku situaciju koju karakterišu permanentne političke krize, vještački producirane ili ne, činjenica je da u posljednjih godinu dana kamen spoticanja simbolizira upravo 9.januar koji se prekosutra obilježava u Banjaluci?
PROHIĆ: Problem sa 9.januarom ima dvije dimenzije. Jedna koja se tiče metoda i manipulacije vlasti koju praktikuju već od 2004.ili 2005.godine a taj metod je kontinuirana proizvodnja tenzija. Radi se o produkciji kontroliranog haosa. Vlasti koje nisu sposobne riješiti nijedan vitalni društveni problem moraju proizvoditi vještačke probleme jer se samo na animozitetima mogu održati.
Druga dimenzija je mnogo ozbiljnija i ona se tiče nastojanja RS-a da destruira državu BiH i da priprema teren za odcjepljenje. Šta su problemi oko tog datuma? Prvi problem koji se u javnosti uopće ne pominje je sljedeći; 9 januar 1992.godine kada je održana skupština Srpske Republike BiH, održana je kada je još uvijek de jure na snazi bila Republika BiH. Što znači da obilježavanje tog dana kao dana nastanka RS-a je indirektno priznavanje da je tog dana učinjen protivustavni čin i udar na državni poredak BiH. RS bi imala pravo da obilježava svoj dan ali taj dan nije nikako 9.januar nego dan kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum, ali oni hoće onaj dan za koji znaju da iritira. Osim toga u pravnoj državi se moraju poštovati odluke najvećih pravnih institucija. Ustavni sud je to proglasio neustavnim a insistiranjem na tome datumu pokušava se derogirati pravni poredak BiH. Dodik i ne krije svoje ciljeve. Ni Radovan Karadžić nije ovako nastupao. On nije govorio o secesiji nego o teritorijalnoj reorganizaciji po kojoj bi srpski narod imao autonomnu jedinicu.
VIJESTI.BA: Jučer je NATO štab faktički zabranio učešće pripadnicima Oružanih snaga u obilježavanju 9.januara kao dana RS-a. Ministarstvo odbrane BiH povuklo je svoju vlastitu odluku nakon sugestije od strane NATO štaba. Kako komentirate taj potez i kontrapotez?
PROHIĆ: Sugestija generalice koja je ispred NATO-a ovdje u BiH je više od sugestije. To je neka vrsta naredbe a to znači da se BiH u ovom trenutku uspješnije brani izvana nego iznutra. Unutra ne postoji elementarna konzistentnost niti postoje unutrašnje političke snage koje su u stanju da riješe nastale konflikte. U ovom slučaju je intervenisao NATO i to je jako važna poruka koja govori da se BiH ne smije derogirati. To je važnije od datuma jednog entiteta. To je poruka da NATO-a a iza njega SAD, stoje iza cjelovitosti BiH. U neku ruku je dobro što se ovo desilo jer je sada jasno da NATO neće dozvoliti dalju destrukciju BiH. Na nedvosmilen način je rečeno da se država BiH ne smije destuirati i nadam se da će to doći do ušiju onih koji pokušavaju da razvale BiH.
VIJESTI.BA: Evidentno je da Milorad Dodik malo-pomalo pomjera granicu toleracije. Do nedavno je zastupao neke dejtonske pozicije a u zadnje vrijeme sve jasnije prelazi na antidejtonske i secesionističke pozicije. Kako gledate na taj proces? Danas je čak izjavio da će se proces raspadanja BiH ubrzati. To je naravno spin ali opet sa druge strane takva retorika nije bezazlena?
PROHIĆ: Nije bezazleno. To je politički projekat. Treba postaviti pitanje na čemu zasniva svoju poziciju i snagu Dodik. Treba znati da on ima vanjskog sponzora a ti sponzori su u Beogradu i Moskvi. Ima njihovu podršku, prećutnu i implicitnu. Beograd igra dvostruku igru prema BiH. Deklarativno podržavaju samostalnost i cjelovitost BiH a svi postupci koje poduzima zvanična politika, zapravo idu u suprotnom smjeru. Pogledajte samo ovaj detalj koji govori o dvostrukoj igri. Nikolić dolazi u Banjaluku a Vučić nije. To je ona podjela na dobrog i lošeg policajca. Tu jedan pali a drugi gasi. Vučić je kao jači igrač za sebe izabrao ulogu dobrog policajca a zapravo suštinske razlike između njih dvojice nema, osim što Nikolić ima dodatni motiv da dođe u Banjaluku jer mu se bliže predsjednički izbori a BiH je teren na kojem se mogu dobiti politički poeni.
Savremeno bosanskohercegovačko pitanje je šire geostrateško pitanje. Konflikt u BiH i rat u BiH, preciznije rat protiv BiH, kao i onaj koji se desio, nije se desio zbog toga što njene etničke zajednice nisu mogle živjeti zajedno. Naprotiv rat protiv BiH je izveden zato što je on trebao, prvo Beogradu a zatim i Zagrebu. Nažalost i danas, odnos i pozicija Beograda i na nešto suptliniji način Zagreba se nije promjenila jer ratni ciljevi nisu arhivirani i oni su i dalje na sceni.
Uostalom analiza jezika nam mnogo govori. Ostalo je nezapaženo da se u posljednih nekoliko mjeseci u svome govoru Dodik služi terminom “muslimana” a ne Bošnjaka. Iza toga se krije namjera da se stvari vrate na 1992.godinu kad se Bošnjaci nisu nominirali kao Bošnjaci nego kao muslimani. Osim toga na taj način hoće da napravi jednu retrogradnu predstavu o Bošnjacima po kojoj su Bošnjaci, odnosno muslimani, samo vjerska zajednica.
VIJESTI.BA: Da li je to vraćanje u dnevno-politički diskurs denuncirajuće terminologije, poput one o “islamskim fanaticima i fundamentalistima” u kontekstu “radikalzacije” Bošnjaka?
PROHIĆ: Postoji i ta dimenzija. Jedna je dimenzija da se jedna etnička zajednica želi derogirati na nivo vjerske zajednice što su apsolutno različiti sociološki različiti pojmovi. Ako se za jednu etničku skupinu koristi termin “muslimani” onda se implicira da se tu možda radi i o teroristima ( posebno u današnjim okolnostima kada muslimani kao teret nose islamski radikalizam) i onima koji su skloni teroru i koji sa time koketiraju. Nije slučajno što je Dodik načinio taj obrat u terminologiji i to nije njegova pamet. To je pamet njegovih lobista koji su mu to savjetovali i on sada to upotrebljava.
VIJESTI.BA: Zašto HDZ blagonaklono gleda na Dodikovu antidržavnu i antidejtonsku politiku a istovremeno ukazuje na jednu nužnost dogovora između Bošnjaka i Hrvata u Federaciji ( to se direktno tiče promjene Izbornog zakona) Kako zapravo HDZ misli pridobiti Bošnjake za jednu takvu vrstu dogovora ako konstantno prećutkuje Dodikove izrazito antidržavne poteze i retoriku? Da li ta štunja ujedno znači i odobravanje plana o razvaljivanju BiH?
PROHIĆ: HDZ ne šuti. On radi. Samo HDZ igra u rukavicama. Ta saradnja Dodik- Čović je zapravo replika saradnje iz neposredne prošlosti, saradnja između Karadžića i Bobana ili ona saradnja prije Drugog svjetskog rata između Cvetkovića i Mačeka. HDZ i ne misli da napravi bilo kakav sporazum sa Bošnjacima. Njima ne treba sporazum nego konflikt. Čović i Dodik su prirodni saveznici. Ne zato što su oni iskreni saveznici nego zato što imaju istovjetne ciljeve. I jedan i drugi žele pokazati da Bosna i Hercegovina nije moguća. Dodik želi pokazati da BiH nije moguća a Čović želi pokazati da Federacija nije moguća a to je isti cilj po kojem hoće da se dokaže da ovo administrativno uređenje BiH nije održivo. I jedan i drugi žele destrukciju ustavno-pravne konstitucije BiH.
VIJESTI.BA: Najveća bošnjačka partija je u vlasti sa HDZ-om na federalnom nivou, i u većini kantona. HDZ i Dodik nisu skoro nigdje zajedno vlast, osim u jednom kantonu. Kako je moguće da najveća bošnjačka politička partija u takvim okolnostima nema nikakav mehanizam, u okolnostima kada dijele vlast, da jasno poruče HDZ-u kako njihovo podržavanje Dodikove politike za sobom povlači određene konsekvence ovdje u FBIH. Da li ne znaju ili su nesposobni?
PROHIĆ: I jedno i drugo. Nažalost protivnici BiH su i u Sarajevu. Treba se sjetiti onog vojnika iz Slovenije koji je govorio ;”Oni bi kao da se odcjepe, a mi im kao ne damo”. Sada imamo situaciju u kojoj mogu reći; Oni kao hoće da razvale državu a mi im kao ne damo. Država BiH ima dvije vrste neprijatelja. Jedni su oni koji otvoreno ili prikriveno nastupaju protiv BiH i onu drugu vrstu koji se deklarišu kao njeni zaštitinici. Mislim da će nekada kada ovo što sada živimo postane historija, politika koju vodi Izetbegović biti označena kao neshvatljiva popustljivost HDZ-u. To su politike koje žele apsolutnu teritorijalizaciju na etničkom principu. Zato što se ugodno osjećaju samo unutar etnički ograđenog prostora i samo u takvom prostoru mogu da se politički održavaju.
VIJESTI.BA: Dragan Čović je danas izjavio da bez izmjene Izbornog zakona nema ni kandidatskog statusa niti vlasti u FBiH i u BiH. Ako zanemarimo jednu teoriju po kojoj je navodno moguć referendum o samostalnosti RS-a, to jeste da dođe do nemogućnosti formiranja vlasti na federalnom i na državnom nivou, pa da onda u RS-u saberu dva i dva i raspišu taj referendum, ako to ipak zanemarimo, nisu su li ove Čovićeve riječi svojevrsna najava blokade kompletne države od strane Čovića?
PROHIĆ: Oni stalno prijete tom blokadom. Čović od prošlih parlamentarnih izbora stalno nastoji da uvuče u državnu vlast Dodika i njegov SNSD jer bi onda na taj način bile moguće još veće opstrukcije i blokade koje su dešavale u ranijem periodu. Uostalom kada se malo pogleda u neposrednu prošlost lako je uočiti da HDZ nikada ne pominje loš položaj Hrvata u RS-u i oni tamo ne postoje kao politički faktor a prije rata su te prostore Hrvati nastanjivali, prije svega u Posavini koja je dogovorom između Tuđmana i Miloševića prepuštena za za Zapadnu Hercegovinu. HDZ slijedi tu matricu. Napustili su prostore koje su vjekovno naseljavali Hrvati ali su zato zaposjeli prostore na kojima ih nije bilo u toj mjeri, kao što je dio Hercegovine oko Stoca. Incident u Stocu upravo ima tu stratešku dimenziju i on nije nimalo slučajno proizveden, s tim što treba imati naumu da su svojom naivnošću i nespretnošću na ruku im išli i pojedini bošnjački politički predstavnici dole.
VIJESTI.BA: Danas se također od strane Čovića moglo pročitati da je politička scena kod Bošnjaka dosta složena i konfuzna, da imaju dosta svojih izmeđustranačkih i unutarstranačkih problema. Šta Čovič s tim želi reći? Da bi bilo dobro da kod Bošnjaka kao i kod Hrvata postoji samo jedna relevantna stranka i onda bi taj neki dogovor bio moguć?Sugerira li zapravo Čović suspendiranje političkog pluralizma i kod Bošnjaka?
PROHIĆ: To je matrica po kojoj postoji jedan teritorij i jedna politička opcija i jedan vođa, to je ta ideološko-totalitarna matrica. Međutim to je jedino što je on ispravno rekao. Da postoji konfuzija i složenost u tzv. bošnjačkom korpusu, jer taj bošnjački korpus osim etničkih stranka ima i druge, građanski orijentirane stranke, ali to Čoviću ne odgovara. On bi želio da postoji samo ta etnička zajednica. S druge strane kod Bošnjaka imamo jednu nategnutu koaliciju koja je procjenila u jednom trenutku da treba zakopati ratne sjekire. Kada bi Čović imao tu vlast i moć on bi prvo zabranio građanske opcije odnosno taj četvrti politički faktor. Jedan od problema bosanskohercegovačkog društva jeste što je i taj politički faktor slab, jer da je SDP bio demokratski profiliran politički faktor i da je imao drugačiju političku praksu u odnosu na etničke političke opcije, danas bi situacija u BiH bila značajno drugačija. Taj građanski politički faktor bi bio četvrti konstituent, politički, ne ustavni, koji bi bio brana matrici etničke podjele. Nažalost na čelu te stranke smo imali jednu autokratsku figuru koja nije omogućila da se to razvije i sad smo tu gdje jesmo.
U zadnjih pola godine, govori se o nužnosti, ne više o potrebi nego o nužnosti saradnje stranaka građanske orijentacije. U toj sferi obično se govori da BiH treba jaku ljevicu ili jaku građansku opciju. Ja imam drugačiji stav. BiH treba demokratski profiliranu ljevicu jer od 1996.godine ka ovamo, imali smo dva puta jaku ljevicu na vlasti, 2000.godine i 2010. ali se ništa bitno nije promjenilo. Dakle sama snaga političke stranke ne rješava vitalne društvene probleme nego ta stranka mora biti demokratski i državotvorno profilirana.
(vijesti.ba)