Kako bi se oslobodio trgovačke zavisnosti od Dubrovnika, Đenove i Venecije i dobio prevlast na moru, bosanski kralj Stjepan Tvrtko I Kotromanić odlučio je izgraditi svoje pomorske luke i zasnovati svoju pomorsku flotu. Sa teritorijom koja se prostirala od Novigrada i Zrmanje na zapadu (mjesta u današnjoj Hrvatskoj), do Prijepolja, Sjenice, Nikšića i Kotora na istoku, od rijeke Save na sjeveru do gradova Split, Trogir, Šibenik i dalmatinskih ostrva Korčula, Hvar, Brač, Šolta i Čiovo, na drugoj strani, kralj Tvrtko I bio je najveći vladar u historiji srednjovjekovne Bosne koja je u njegovo vrijeme bila najsnažnija južnoslavenska država.
Tako je za potrebe trgovine soli, bosanski kralj Tvrtko I godine 1382. u Župi Dračevica i na ulazu u Bokokotorski zaliv, podigao grad Sveti Stjepan, (Sancti Stefani), poznatiji kao Novi, (Castrum Novum), danas Herceg Novi, grad na crnogorskom primorju. Tvrtko je u Novom sagradio solanu gdje se procesom isparavanja morske vode proizvodila morska so koja je prodavana u trgovačkom gradu Brštanik, a time je Kraljevina Bosna oslobođena od zavisnosti od Dubrovnika.
Međutim, kada je nakon diplomatskih pritisaka Dubrovčana, Tvrtko I odustao od trgovine soli i izgradnje brodogradilišta, grad Novi je dobio novu funkciju. Grad se širio i postao stjecište velikog broja trgovaca i preduzetnika te postao prosperitetan grad. Današnje ime Herceg Novi potiče od titule hercega Stjepana Vukčića Kosače, velikog vojvode bosanskog, poznatijeg kao Herceg Stjepan, a zemlja kojom je vladao nazvana je Hercegovina. Grad Novi bio je zadnje uporište najvažnijeg velikaškog roda u srednjovjekovnoj Bosni, roda Kosače, do njegovog osvajanja od strane Osmanskog carstva 1482. godine.
Naravno, dešavanja u Kraljevini Bosni nisu mogla proći nezapaženo u Ugarskoj, pa se 1385. godine u pregovorima sa svemoćnim ugarskim palatinom Nikolom Gorjanski, kralj Tvrtko I obavezao da neće pomagati pobunjenike protiv ugarske kraljice Marije. Zauzvrat je iste godine dobio grad Kotor u zalivu Boka Kotorska, koji je tada bio u graničnom području jugoistočnog dijela Kraljevine Bosne. Osnovao je brodogradilište gdje je 1395. godine uspostavljena i carinarnica. Grad Kotor, poznat i kao Bobas, sastojao se od male tvrđave opasane bedemom gdje su se nalazili topovi, a uz tvrđavu je bilo naselje, predgrađe sa velikim brojem kuća.
Također, Trg Drijeva postao je jedan od najvažnijih srednjovjekovnih trgovišta u Kraljevini Bosni, a nalazio se na ušću rijeke Neretve, blizu današnjeg mjesta Gabela kod Čapljine. Kralj Tvrtko I je 1382. godine podigao i grad-tvrđavu Brštanik na lijevoj obali rijeke Neretve kod Opuzena, kojeg je pored trgovačkog grada pretvorio u brodogradilište za razvoj bosanske flote.
Na osnovu istraživanja u arhivima Dubrovnika, srpski historičar Sima Ćirković (1929-2009) navodi da je u proljeće 1383. godine bosanski kralj Stjepan Tvrtko I Kotromanić započeo aktivnosti za stvaranje svoje mornarice, pa je u Veneciji kupio laku galiju i poručio izradu još dvije. Uz pristanak vladara Venecije, za prvog admirala Bosanske mornarice imenovan je mletački plemić Nikola Basej. Dana 23. novembra 1385. godine Venecija je odobrila preuzimanje galija sa svom potrebnom opremom čime je Kraljevina Bosna i zvanično dobila svoje prve brodove koji su plovili pod bosanskom zastavom sa ljiljanima.
Prema pisanju bosanskohercegovačkog historičara, Marka Vego (1907-1985), brodogradilišta u Brštaniku kod Opuzena i u Kotoru gradila su lađe koje su prema italijanskom jeziku nazvane drivo ili brigatini.
Ipak, Kraljevina Bosna nije imala veliku flotu. Prema nekim izvorima flota se sastojala od 23 mala i 4 velika broda od kojih su neki bili naoružani topovima, a galija kralja Tvrtka I bila je naoružana velikim topom koji se zvao Soko.
Glavne bosansko-humske luke bile su Budva, Risan, Novi (Herceg Novi), Cavtat, Zaton, Slano, Ston, Bistrina kod Stona, Klek, Posrednica, Lovorika, Drijeva, Makar (Makarska), Omiš i pristaništa na otocima uz obalu.
Otisak.ba