Piše: Emir Musli
Voda se povukla iz donedavno potopljenih semberskih sela. Iza sebe je ostavila vodene džepove koji prijete zarazom. Pustoš je u kućama, stajama i na njivama. Mještanima treba sve, od ležaja i jastuka do hrane i vode.
Kako preživjeti dane, mjesece i godine koje dolaze? Prema prvim procjenama u RS je poplavljeno najmanje 70.000 hektara poljoprivrednog zemljišta i uginulo je oko 1.500 grla krupne stoke. U Semberiji, jednoj od žitnica BiH, voda je potopila 30.500 hektara poljoprivrednog zemljišta. Rijeke Sava i Drina ušle su u oko 6.500 kuća, te potopile 7.000 od ukupno 8.400 registriranih poljoprivrednih gazdinstava. Katastrofa je jedina riječ za stanje nakon poplave.
Kuće u Semberiji još uvijek pod vodom – Velino selo
Kako opstati?
Najkritičnije je u selima Balatun, Brodac, Bosanska Rača i Velino Selo, gdje se voda nedavno povukla, ali je iza sebe ostavila pustoš. Samo u ovim selima voda je ušla u oko 1.500 kuća, a izvučeno je tridesetak šlepera uginule stoke. Mještani tvrde da ne mogu preživjeti bez međunarodne pomoći. “Brat i ja ćemo nekako pokrenuti firmu, makar se i zadužili, jer moramo zadržati mjesto na tržištu BiH i regiona. Kako će živjeti ljudi, čestiti domaćini kojima je sve uništeno? Bez pomoći sa strane, nema nam opstanka”, zaključuje Nenad Pajić, koji je sa bratom Mladenom vlasnik mlina “Dukat” u selu Brodac.
Nenad Pajić iz sela Brodac
Kaže da je sada bilo gore nego 2010, kada se izlila samo rijeka Drina. “Sada smo prvo dobili vodu od Drine, a Sava nas je dokrajčila. U firmi smo osnovne stvari izvukli, a sve drugo je ostalo. Mislili smo da će doći pola metra vode, a došlo je oko metar i osamdeset. Kad sam vidio šta se dešava, uzeli smo traktore i počeli evakuisati ljude,” kaže za Deutsche Welle Nenad Pajić.
Bez međunarodne pomoći, nemamo šta ovdje tražiti
Vladan Panić zvani Papula, predsjednik mjesne zajednice Brodac, kaže da je situacija nešto bolja, ali veliki problem su polja pod vodom jer nije moguće uraditi presijavanje. Tvrdi da u selu sa 650 kuća 80 odsto ljudi nema krevet u koji bi legli, a kamo li šta drugo. “Mislim da bez međunarodne pomoći, mi nemamo šta ovdje tražiti. Naša država ne može da sakupi za plate i penzije, a kako će namiriti ovolike štete? Ljudi u Semberiji nikad nisu čekali milostinju, sve što im je trebalo oni su zarađivali. Sada, to moram reći, pomogli su nam ljudi od kojih, iskreno da kažem, pomoć nismo očekivali. Pomogla nam je Islamska zajednica iz Bihaća i Bijeljine, imali smo pomoć iz Tuzle, iz Sarajeva, iz Slovenije i ja se svima ovom prilikom zahvaljujem,” priča nam Panić.
Uništeni usjevi: obradiva površina između Velinog sela i Broca (selo Brodac)
U danima i noćima opšteg povodnja u ovom dijelu Semberije, kaže on, ljudi su prevladali paniku i uspjeli se kako tako organizirati, ali tek sad ih čeka neizvjesnost. “Narod se zadužio prilikom sjetve, a kud će sad dalje? Nema kuće u kojoj minimalna šteta nije bar 5.000 maraka. Kako to namiriti, kad se nema od čega? Djeca ne idu u školu u selu, moraju da putuju u drugo selo. Teško je i disati jer je sve okolo zagađeno i akcenat je na dezinfekciji,” kaže Vladan Panić.
Sve nam treba
U Velinom Selu bilo je potopljeno svih 200 kuća, a u zaseoku Jelaz voda je dostizala nivo od tri metra. Milenko Manojlović zvani Mekso, koordinator Kriznog štaba za Velino Selo, kaže da je u toku prva faza čišćenja i dezinfekcije. Kuće su prazne, mokre, smeće se odvozi i ljudima je potrebno bukvalno sve. “Voda se polako povlači, ali je na njivama skoro za sve kasno. Ove žetve neće biti, a možda do 15. juna neke rane sorte možemo zasijati. Mnoga domaćinstva su uništena potpuno. Izvukli smo 15 šlepera uginule stoke i to nije kraj. Sve nam treba. Podovi, namještaj, hrana, voda, hrana za ono malo stoke što smo spasili,” kaže Manojlović.
Milenko Manojlović zvani Mekso iz Velinog sela
Napominje da nijedna nadležna služba nije prošla na ovom tegobnom ispitu. Ističe da trenutno nije važno ko je za šta kriv, nego da treba raditi brzo, pomoći ljudima i sanirati štetu. “To sam im i rekao kada su me interventno postavili za koordinatora. Ništa nije funkcionisalo kako treba, ali sad nastojimo da sva pomoć koja nam je upućena stigne upravo do nas. Jasno je da papirološki mora da ide Crvenom krstu, ali budno pazimo da transporti upućeni za ova naša sela ne odu na drugu stranu. Pomoć dijelimo transparentno i to mora tako biti,” kategoričan je Manojlović.
Nismo jedini
U selima Balatun i Rača rijeka Sava je skoro sve potopila, a ni najstariji na pamte ovakvu poplavu. Nekoliko dana nivo vode u ovim selima je bio viši nego u koritu Drine. Voda se počela povlačiti tek kada je prokopan drinski nasip i to je jedina korist od oštećenih nasipa. Za sve drugo, neko će morati odgovarati, tvrde mještani.
Soka i Ilija Tomašević iz sela Balatun
U toku je čišćenje i dezinfekcija ovog poplavljenog područja. Soka i Ilija Tomašević pospremaju nered na imanju. “Hvala Bogu da je insan ostao živ. Šta smo mogli, kad je ovolika voda došla? I nismo jedini, na žalost,” kaže Soka Tomašević, dok junsko sunce prži i izvlači vlagu iz kontaminiranog zemljišta. Teško se diše, ali ljudima se vraća vjera u bolje sutra i nada da neće biti zaboravljeni kao 2010. godine.
(dw.de)