Piše: Saud Grabčanović

Nedeljko Čabrinović, atentator koji je bacio bombu na Ferdinandov automobil, rođen je u Sarajevu 20. januara 1895. godine. Čabrinovićev otac je bio vlasnik jedne manje kafane u Sarajevu i često sarađivao sa austrougarskim vlastima. Prema Nedeljkovim riječima, on je u svom privatnom životu bio veoma okrutan prema svojoj ženi i devetoro djece, od kojih je Nedeljko bio najstariji. Iako je Nedjeljko bio dosta bistar kao dijete, otac mu nije dozvolio da se upiše u gimnaziju, nego se on morao školovati za zanimanja trgovca i bravara. Mladi Nedjeljko je na kraju našao sebe u poslu štamparskog pripravnika. Kao tipografski radnik radio je u Sarajevu, Novom Sadu, Šidu -Socijalistička štamparija, Beogradu -štamparija lista „Anarhista“, i Trstu, odakle se vratio u Sarajevo. Zbog učešća u štrajku 1912. godine optužen je za uništavanje opreme u štampariji, pa je zbog toga bio protjeran iz Sarajeva na pet godina. Nakon protjerivanja iz Sarajeva Čabrinović je otišao u Beograd i tu se  upoznao sa Principom. Nakon nekog vremena njegova kazna na progon iz Sarajeva je bila povučena, pa je on od tada mogao slobodno dolaziti u svoj rodni grad. O njegovom karakteru treba reći da je bio jako povučen, bolešljiv i intelektualno neshvaćen. Po uvjerenju je bio anarhista, ali ni nacionalni ni socijalni. Čabrinović nije vjerovao ni Karađorđevićima, a ni marksistima. Bio je pasionirani sakupljač knjiga, posebno anarhističkih. Najbolju ocjenu njegovog karaktera dao je Gavrilo Princip u izjavi tokom ispitivanja: „Veoma je lakovjeran i u svakom čovjeku vidi svog prijatelja“.  Čabrinović je svoje stavove u suđenju opisao kao anarhističke, za razliku od svojih drugova, koje je okarakterisao  kao „radikalne srpske  nacionaliste“. Osuđen je na 20 godina teške tamnice i poslan je u zloglasni Terezin, gdje je ubrzo umro 21. januara 1916. godine od tuberkoloze.

Kratke biografije ostalih atentatora

Trifko Grabež rođen je 13. Juna 1895. godine na Palama kraj Sarajeva. Sa Principom se  upoznao u Beogradu gdje su išli u istu gimnaziju i čak su dijelili isti stan. Uz Čabrinovića i Principa, Grabež je sačinjavao originalnu trojku atentatora na Franca Ferdinanda. Iako je bio na početku oduševljen idejom atentata, kad se došlo do toga,  on u njemu nije sudjelovao. Uhvaćen je u pokušaju bijega i osuđen kao i Princip i Čabrinović na 20 godina Terezina, gdje je i umro 21. oktobra 1916. godine.

   Vaso Čubrilović rođen je 1897. godine u Bosanskoj Gradišci. Kao učenik sedmog razreda Sarajevske gimnazije na nagovor Danila Ilića postao je član druge trojke atentatora. Iako je čekao s oružjem prestolonasljednika, nije ga upotrijebio. Osuđen je na 16 godina teške tamnice, koju je služio u Melersdorfu, a od 1917. godine do kraja rata tamnovao je u Zenici.

    Cvjetko Popović rođen je 1896. u Prnjavoru. Kao učiteljski pripravnik stupio je u zavjeru kao član druge, Ilićeve trojke. Iako je čekao Franca Ferdinanda, nikada nije upotrijebio oružje. Osuđen na 16 godina zatvora, tamnovao je zajedno  sa Vasom Čubrilovićem i kraj rata dočekao je u zatvoru Zenici.

    Muhamed Mehmedbašić rođen je 1886. godine u Stocu. Kao izučenog stolarskog radnika uspio ga je pridobiti Danilo Ilić za sudjelovanje u atentatu. I on je čekao Franca Ferdinanda, ali nije iskoristio oružje. Jedini je od atentatora koji je uspio pobjeći iz Sarajeva preko Crne Gore u Srbiju, gdje se  pridružio srpskoj vojsci kao četnik dobrovoljac u Tankosićevim četama. Osuđen je na Solunskom procesu, ali je bio pomilovan 1919. godine kada se  vratio u BiH. Za vrijeme NDH umro je od poslijedica ustaškog batinanja 1943. godine

   Danilo Ilić rođen je 1890. godine  u Sarajevu. Bio je učitelj i novinar, oduševljen idejom revolucionarne borbe za slobodnu južnoslavensku državu. Iako nije sam čekao Franca Ferdinanda, na Principovu vijest da dolazi iz Beograda sa planom, sakupio je drugu trojicu atentatora (Čubrilović, Popović, Mehmedbašić). Prenio je oružje iz Tuzle i podijelio ga šestorici atentatora. U početku istrage sam se prijavio i dao prve važne izjave istražnim sudijama. Iako se time nadao smanjenju kazne osuđen je na smrt vješanjem (nijedan od glavnih atentatora nije u vrijeme čina imao 21 godinu i time bio punoljetan po monarhijskim zakonima, a samo su punoljetni mogli biti osuđeni na smrtnu kaznu). Obješen je zajedno sa bankarom iz Tuzle Miškom Jovanovićem i učiteljem iz Priboja Veljkom Čubrilovićem (koji su pomogli u kljumčarenju oružja i prebacivanju atentatora) 3. februara  1915.godine  u vojnom zatvoru u Sarajevu.

                                                  (Nastaviće se)