Piše: Saud Grabčanović
Uvod
Evlije su posebni odličnici Istinitog Boga i odabranici Njegovi; ne Boga samoga, već su oni evlije Tajni Boga Istinitog. Upoznati i spoznati Istinitog jednostavnije je nego proniknuti u Njegovu Tajnu. To je kao kada na ovome svijetu ugledaš neku osobu i poželiš je upoznati i zbližiti se s njom. Uz malo truda ćeš to i postići. Ako, pak, želiš pojmiti i spoznati tajnu skrivenu u srcu te osobe, neće ti to poći za rukom ma koliko se trudio u ostvarenju toga cilja. Dakle, da shvatimo da je jednostavnije upoznati vanjštinu osobe nego proniknuti u tajnu njenoga srca.
( Ma‘āref, str. 8. : napisao Sultan Veled, sin Dželaluddina Rumija hazreti Mevlane )
U ovom radu ćemo vam predstaviti jednog našeg velikog Bošnjaka koji je bio jedan od prvih bošnjačkih pjesnika, a koji je ostao upamćen u našem narodu kao „evlija“ ili „dobri“, koji se borio za prava obespravljenih i poniženih. On je još kao mlad čovjek postao derviš i derviški šejh, koji je svoj život posvetio zikru-slavljenju Allaha DŽ.Š. Ovaj evlija je ostao upamćen kao veoma bogobojažljiv vjernik, veliki asket i čovjek velike lične kulture i vrlo širokog znanja. Naš narod u Sarajevu i Zvorniku, kao i širom Bosne, upamtio ga je kao velikog humanistu i narodnog tribuna. Šejh Hasan Kaimija ili Kaimi-baba živio je i radio u 17. vijeku. On pripada krugu bošnjačkih alhamijado pjesnika koji su pisali na bosanskom i turskom jeziku. Podaci o njegovom životu su veoma kontroverzni i istorijske činjenice se isprepliću sa narodnom predajom i legendama. Veći dio svog života je proveo u Sarajevu gdje je bio šejh Silahdar Mustafa-pašine (Sinanove) tekije, koja je pripadala kaderijskom derviškom tarikatu. Ono što se o njemu pouzdano zna jeste činjenica da je bio veoma vezan uz obični narod, posebno gradsku sirotinju, sarajevsku fukaru. Pored njegovih pjesama to ga je učinilo veoma popularnim i harizmatičnim narodnim vođom toga vremena. Kaimija, prema načinu svog života i ophođenju sa narodom, jako podsjeća na „svete ljude“ bosanskih bogumila tzv. prave krstjane –perfecte koji su u vrijeme Bosanskog kraljevstva bili predvodnici bošnjačkog naroda. Kaimiji se pripisivala svetost, pa je njegova tekija u Sarajevu, uz koju je sahranjena njegova žena, bila mjesto hodočašća, isto kao i njegova tekija i turbe u Zvorniku. Dokaz da je smatran “svetom osobom” je i spominjanje njegova imena u molitvi derviša. Šejh Hasan Kaimija je u evropskom dijelu Osmanskog carstva važio za najpopularnija ličnost svog vremena. Običan bošnjački narod ga je smatrao „evlijom“ ili, kako se to još kod nas kaže, „dobrim“, te je zbog toga bio jako poštovan u cijelom Bosanskom ejaletu i okolnim pokrajinama Osmanskog carstva. Zbog te njegove harizme osmanske vlasti su ga se veoma plašile, te ga nisu smjele ubiti ni kada je inicirao i podigao veliku pobunu u Sarajevu. Bio je veoma dobar govornik koji je znao veoma lahko „zapaliti“ obični svijet i pokrenuti ga u borbu protiv nepravde. Šejh Hasan Kaimija, narodni pjesnik, tribun sarajevskih siromašnih masa oduvijek je privlačio pažnju mnogih orijentalista i istoričara ,pa su o njemu pisali : Hammer, Bašagić, Handžić, Šabanović, Hadžijahić, kao i drugi orijentalisti i književni kritičari, iznoseći dijametralno suprotne sudove o njegovom liku i djelu.
(Nastaviće se)