Ostojić je rekao: „U mojoj Foči su u zrak letjele i starije“

 

Piše: Avdo HUSEINOVIĆ

Tačno u 03.sata i 05 minuta,7.maja 1993.godine, iz drugog pokušaja srušena je džamija Ferhadija u Banjoj Luci.

blank
Radoslav Brđanin

Dan ranije, u eksploziji je oštećen samo dio džamije. Zbog toga što u prvom pokušaju nije uspjelo kompletno rušenje, Radoslav Brđanin, vodeća politička figura tzv. Autonomne regije Krajina,  žestoko je kritikovao građevinskog inžinjera Gaćanovića zbog lošeg proračuna količine eksploziva. Nakon žestoke eksplozije, još su bili ostali munara i turbeta.

Kada su minirali i munaru, ona se digla i kompletna okrenula u vazduhu. Raspala se tek kada je pala na zemlju.

Ujutro su doveli bagere i sve poravnjali.Mezarje, cvijeće i ograda su uništeni, a ostatke je u septembru 1993.godine, uklonilo Javno preduzeće “Put”.Od siline detonacije, kada je džamija Ferhadija srušena,  stradala su i stakla na mnogim okolnim zgradama. Iste večeri srušena je i džamija Arnaudija.

Tada je u Banjoj Luci na snazi bio policijski čas, stroga zabrana kretanja u noćnim satima, što je bila izvrsna šansa da se pod okriljem noći uradi to što se planiralo.

Na području Prijedora i Kozarca,  u neposrednoj blizini Banjaluke,  još u ljeto 1992. godine desio se  genocid nad nesrpskim življem. Bio je praćen i sa uništavanjem 60 vjerskih objekata Islamske zajednice na području prijedorske općine. Desili su se Manjača, Keraterm, Omarska, Trnopolje, Korićanske stijene  i mnoga druga stratišta. U Banjoj Luci, ono malo Bošnjaka što je ostalo i preživljavalo snažan teror, vjerovalo je da će banjalučke džamije biti pošteđene, ako ništa zbog toga što se nalaze u većem gradu i što bi ta slika zasigurno obišla svijet.

Međutim, krajem marta 1993.godine, preko puta džamije Ferhad paše Sokolovića u kafani „Adria“, sjedili su članovi Glavnog odbora Srpske demokratske stranke (SDS) Velibor Ostojić i Nikola Guzijan. Bio je tu i novinar Goran Trkulja. Najednom je Ostojić upitao Guzijana: „Zašto ne srušite Fehadiju“?

Novinar Trkulja je upitao Ostojića :“Zar bi srušili džamiju koja je stara 500 godina“?

“U mojoj Foči su u zrak letjele i starije”-hladno je odgovorio Ostojić, aludirajući na rušenje Aladža džamije s početka agresije na R BiH 1992.godine.

blank
Velibor Ostojić

Na 31. Skupštini Republike Srpske, održanoj u Zvorniku,dva dana nakon rušenja Ferhadije, Radovan Brđanin je rekao:

“Nemojte biti veći katolici od pape. Ja predlažem da se zabrani satanizovanje Srba od Srba. Molim vas glavna je tema u Banja Luci 24 sata o džamiji, ja ne kažem da ih treba hvaliti što su srušene, ali nemojte toliko plakati, barem na našim sredstvima informisanja.

 Ja ću svima onima koji kukaju, uvećati razglednicu u boji i neka je nose sa sobom.”

Nakon rušenja džamije Ferhadije i na sjednici Glavnog odbora SDS-a,   raspravljalo se o rušenju banjalučkih džamija, a Radovan  Karadžić  je prisutne ubjeđivao u historijsku neophodnost da se one sruše. Ostaci džamije Ferhadije bačeni su  u Vrbas, a rasipali su se i po putevima Manjače, te lokalnim smetljištima…Napadi na džamije, predstavljeni su kao teroristički akti nekontrolisanih pojedinaca, mada je  bilo jasno da su te akcije naložene sa najvišeg političkog vrha Republike Srpske. Zbog rušenja Ferhadije, protestvovao je samo mladi banjalučki pjesnik Ljupko Račić, opštinski sekretar SDS-a. Napisao je poemu-nekrolog o Ferhadiji i nedugo potom izvršio samoubistvo.U banjalučkom muftijstvu u kojem je do početka agresije na R BiH živjelo više od 200 hiljada Bošnjaka, do kraja agresije ostalo je tek šest odsto. Na prostoru muftijstva srušeno je svih 207 džamija, 16 gradskih džamija i preko 40 harema, od 20 imama u gradu je ostao samo jedan, muftija Ibrahim efendija Halilović.

“Na početku rata sam rekao svojoj porodici, dok god ima i jedan Musliman u Banjoj Luci, ja moram ostati”, objašnjavao je muftija Ibrahim efendija Halilović.

Na njegovu kuću su bacali eksploziv, pokušali ga ubiti nekoliko puta, hapsili ga… Umro je 20. jula 1998.godine i trebao biti ukopan u haremu, na mjestu gdje je nekad bila Ferhadija. Na dan dženaze, 23.jula 1998.godine, na mjestu gdje je trebao biti ukopan muftija Halilović, okupilo se nekoliko stotina Srba. Uništili su iskopani mezar, izgazili cvijeće i uz pokliče poboli srpsku zastavu. Muftija je sutradan ukopan u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.

Džamija Ferhadija je izgrađena 1579. godine u klasičnom otomanskom stilu. Njen neimar je nepoznat, ali se zna da je bio učenik Mimara Sinana. Od svog nastanka,  Ferhadija je više puta bila oštećivana. Prvi put je sanirana u decembru 1652.godine, kada joj je popravljen vrh minareta.Pretrpjela je i neka manja oštećenja u toku Austro- turskog rata u ljeto 1737.godine, a u jednom od dva požara koji su harali u Donjem Šeheru u 19. stoljeću, bila je neznatno oštećena.

Pri kraju Prvog svjetskog rata i džamija i turbeta u njenom dvorištu su ostali bez olovnog pokrivača. Tokom bombardovanja u maju 1944.godine, cijela građevina je dobro rastresena. Poslije Drugog svjeskog rata,  stavljena je pod zaštitu države. Zadnji put je sanirana 1971- 1972.godine,  od posljedica zemljotresa koji je pogodio Banja Luku, oktobra 1969. godine, kada se obrušio gornji dio minareta.

Ferhat-pašina džamija u Banjoj Luci, bolje znana kao Ferhadija, obnovljena je i  7.maja 2016,godine svečano i ponovo otvorena.Potpuno su korištene stare, drevne tehnike, koje su korištene u ono vrijeme u 16. stoljeću, tako da se koristila kišnica, umjesto vode, umjesto maltera jaja i neki drugi materijali. Nastojalo se, koliko je bilo moguće, raditi istim tehnikama i vratiti Ferhadiji njen prvobitni izgled.Proces obnove ovog dragulja među bosanskohercegovačkim građevinama trajao je dugo i bio je zahtjevan i skup. Dobar dio kamena vraćen je i ugrađen, jer, kako su govorile ovdašnje muftije, “svaki njen kamen predstavlja svetost” pa se nastojalo pronaći i vratiti kamen koji je stotinama godina slušao ovdje Božiju riječ i ibadet.