Gruhonjić: Logično je da mediji u državi sa najviše ratnih zločinaca negiraju i ignorišu genocid
Mediji u susjednoj Srbiji su 11. juli i sjećanje na genocid u Srebrenici i dženazu nevinim ubijenim iskoristili kao još jednu priliku da pokažu da se u Srbiji nije desila bilo kakva katarza, ali i da ukažu da je gotovo uzaludno očekivati i da se ona desi uz trenutnu društvenu klimu.
Činjenica je da su svi tabloidi u Srbiji pod čvrstom kontrolom vladara svega i svih u Srbiji predsjednika Aleksandra Vučića, pa tako ni načini izvještavanja nije produkt bilo čega nego državne politike, a izvještavanje je bilo najjednostavnije rečeno neljudsko.
Drugi način pristupa je bilo gotovo potpuno ignorisanje komemoracije za žrtve genocida, i usputni skriveni izvještaji uz izbjegavanje riječi genocid. Srbija je osuđena za nesprečavanje genocida u Srebrenici, a pripadnici njenih sigurnosnih agencija Franko Simatović i Jovica Stanišić i za učešće u genocidu, tako da je genocid u Srebrenici neizbrisivi dio historije Srbije.
Na režimskom glasilu Infomer TV iz sata u sat su se smjenjivale ratni zločinci i drugi gosti koji su negirali, umanjivao i ismijavao genocid u Srebrenici dok su se u Potočarima porodice 28 godina nakon genocida spremale da u grobove spuste često samo dijelove ostataka najmilijih.
Za “kulturni i umiveni” javni servis RTS, genocid u Srebrenici je bio tek Srebreničko dešavanje.
Dinko Gruhonjić, vanredni profesor na Univerzitetu u Novom Sadu i programski direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine kazao je za Klix.ba, da je većina medija u Srbiji uz jedva koji izuzetak, izvještavala je o godišnjici genocida u Srebrenici tako što su ili masovno ignorisali komemoraciju u Potočarima procijedivši kroz zube tu vijest, a u stvari gromoglasno ćuteći; ili na način da su na najbestijalniji način vrijeđali žrtve genocida, poput monstruoznih tabloidnih trbuhozboraca Vučićevog režima; ili poput nacionalnog javnog servisa, RTS-a, koji je genocid nazvao “srebreničkim dešavanjima”.
“I nema ništa logičnije od toga u zemlji kojom upravljaju radikal Vučić i njegov spoljni ministar Dačić, Šešeljevi i Miloševićevi najbolji đaci, saučesnici u genocidu i svim ostalim ratnim zločinima koji su počinjeni od Hrvatske, preko Bosne i Hercegovine do Kosova”, poručuje Gruhonjić.
Nastavlja da nema ništa logičnije od takvog izvještavanja u zemlji u kojoj se većinska “opozicija” takmiči sa Vučićem u šovinizmu.
“Nema ništa logičnije od takvog medijskog izvještavanja u zemlji u kojoj se ubjedljiva većina birača pravi luda, za koju svi ti silni ratni zločini koji su počinjeni u njihovo ime i zahvaljujući njihovoj ubjedljivoj glasačkoj podršci – ne postoje. U zemlji u kojoj je mainstream mišljenje da je sve to ‘izmišljotina srpskih neprijatelja’ ‘i još jedna ‘bjelosvjetska zavjera protiv Srba'”, govori Gruhonjić.
Pojašnjava da (ne)izvještavanje srbijanskih medija o godišnjici genocida jest nastavak medijskog iživljavanja nad žrtvama.
“O takvim temama često na televizijama govore osuđeni ratni zločinci, koji su odavno postalo selebritiji u Srbiji. Ono malo časnih novinara, aktivista civilnog društva i pojedinih intelektualaca potpuno su marginalizovani ne samo u režimskim medijima, nego i u gotovo svim ostalim”, kazao je Gruhonjić.
Ističe da je zapravo tužno sve to gledati, jer koga oni zapravo ubjeđuju u to o čemu ćute ili u to što skrnave? Naglašava da je ime Srebrenice, Prijedora, Vukovara, Sarajeva, Đakovice… zauvijek upisano u udžbenike historije koja se bavi Srbijom, kao što su zločini nacista zauvijek povezani sa njemačkom historijom.
“Takvim (ne)izvještavanjem većina srbijanskih medija pokazuje da podržava Vučićevu ‘viziju’ koja bi opet punila masovne grobnice, viziju ‘srpskog svijeta’. Baš kao i Miloševićev plan ‘velike Srbije’, i Vučićev inžinjering će propasti, a Srbija će ostati ono što jeste: država sa najviše ratnih zločinaca po glavi stanovnika, koji slobodni hodaju ulicama. Riječima prvog glavnog tužioca Haškog tribunala Ričarda Goldstona: ‘Ekstremni nacionalizam je otrov koji zasljepljuje ljude i sprečava ih da vide istinu. Glorifikacija ratnih zločina možda je najgori aspekt poricanja genocida’, podsjeća Gruhonjić.
Navodi da oni koji vjeruju u sudbinu kažu da je ovakvo stanje u društvu poput stanja koje živimo u Srbiji, zapravo najgora moguća zamisliva kazna.
“Jer ovo društvo ne propada, ono truli. A truljenje je proces koji umije da potraje, kako nas je upozoravao veliki Mirko Đorđević”, zaključio je Gruhonjić.