Piše: Jusuf Trbić
U petak 1. novembra u Sarajevu je održan susret Semberaca, koji će, kako je najavljeno, ubuduće biti organizovan svake godine. Biće to prilika da se oni, koji žive van svog zavičaja, druže i podsjećaju na ono što ih spaja neraskidivim vezama. Jer, zavičaj se ne može i ne smije zaboraviti.
U velikoj sali sarajevskog hotela “Holidey in” nije bilo dovoljno mjesta za sve koji su došli, pa je mnogo njih stajalo, ali to nikome nije smetalo. Lijepi duh zajedništva i prijateljstva osjetio se na svakom koraku, pozdravi, stisak ruku i zagrljaji uljepšali su prohladnu sarajevsku noć. Fotografije za sjećanje i obećanja da se vidimo i sljedeći put. Osmijesi i poneka skrivena suza, za zlatne dane koji su bili i nikad se više vratiti neće.
Druženje je proteklo u podsjećanju na Bijeljinu i Janju, uz više video priloga, projektovanih na velikom platnu. Slike zavičaja, nekad i sad, i pjesme Zekerijaha Đezića i Subhije Šehović, podsjećanje na velike ljude koji su, u novije doba, obilježili istoriju Semberije – od Rodoljuba Čolakovića do dr. Zije Rifatbegovića, od Hamdije Ćemerlića do Bogića Bogičevića, od Sofke Nikolić do Enida Tahirovića. U sali su bili i Bogić Bogičević i Meddžida Kreso, braća Musemić i dr. Adi Rifatbegović, i mnogo drugih Semberaca, koji su s pažnjom ispratili zanimljiv i bogat program. Čestitke je zaslužio glavni organizator Nedžad Tirić, a najava budućih ovakvih susreta zaslužila je buran aplauz.
Pokazalo se još jednom : zavičaj je tamo gdje su njegovi ljudi, zavičaj kakav postoji u sjećanjima, u snovima, u pričama, u onome što je zapamćeno i zapisano. Očekujemo sličan susret i u Tuzli, a dotle – ostaju fotografije koje svjedoče o ljudima i vremenu kakvo se više neće ponoviti.