Vladika Grigorije: Svećenici bi trebali govoriti njemački

Episkop srpske pravoslavne crkve u Njemačkoj Grigorije za DW govori o uvođenju službi na njemačkom, problemu Kosova i razlozima zbog kojih se sve više građana Srbije iseljava u Njemačku.

„Postojala je priča o planu ‘razgraničenja’, nikada se ništa nije jasno reklo, pa ne znam ni postoji li taj plan uopće”, kaže o kosovskom problemu u razgovoru za DW vladika Grigorije, od prošle godine episkop Dizeldorfsko-njemačke eparhije Srpske pravoslavne crkve. „Glupa je ta teza da ćemo, kada se razgraničimo, živjeti dobro jedni pored drugih. Ne, mi ne možemo živjeti jedni pored drugih. I kad se razgraničimo živjet ćemo jedni s drugima. Prvi susjed je uvijek sudionik i u našem životu.”

Episkop Düsseldorfa i cijele Njemačke (kako slovi službeni naziv ove jedinice) je rekao kako crkva ima „jasan i nedvosmislen stav o Kosovu i Metohiji”. „Ljudi tamo moraju biti zaštićeni i, bez obzira na to što netko ovako ili onako tumači kosovski zavjet, taj zavjet shvaćam samo kao to da čovjek treba štititi drugog čovjeka.”

Vladika je prokomentirao i činjenicu da dvadeset ili trideset godina nakon ratova iste teme dominiraju regijom. „Ljudi su uvijek bili pametni toliko da se poslije rata okrenu životu. A sad se to stalno podgrijava i mislim da uopće ne treba kriviti narod za to. Nego treba kriviti one koji kontroliraju medije, a to su na Balkanu političari. Zato su toliko važne borbe za medijsku slobodu.”

Službe na njemačkom jeziku kao šansa

Ove godine se obilježava pedeset godina eparhije na čijem je čelu od prošle godine vladika Grigorije. U razgovoru za DW on govori o tomu kako je preuzimajući dužnost, zatekao kaotično stanje, posebno u pogledu financija. Srpska pravoslavna crkva – za razliku od ruske, grčke ili rumunjske – u Njemačkoj nema status „društva kapitala javnog prava” nego obične udruge. Kako kaže vladika,”gotovo kao ribički klub”.

„Nema stalnog financiranja, nego se živi od priloga naroda”, kaže on. „S druge strane, ne možemo zaposliti svećenika u Njemačkoj kao što možemo u Srbiji, bez plaće i osiguranja. To je stvari kompliciralo kod mojih prethodnika koji su prenosili način rada iz Srbije ovamo, a to nije moguće. Zato je došlo do gubljenja tla pod nogama.”

Vladika je uvjeren da će, kada eparhija sanira sve probleme, dobiti taj željeni status u Njemačkoj. „Nadu mi daje što vidim da imam s kim surađivati. Postoji narod, postoje dobri svećenici, ubuduće možemo imati još bolje svećenike, bolje obrazovane, spremnije na to da govore i njemački i srpski, da uče i znaju teologiju.”

Dolaskom Grigorija na čelo eparhije se službe sve više održavaju na njemačkom jeziku. „Živimo u zemlji u kojoj je njemački glavni jezik. Mi već imamo četiri generacije ljudi ovdje. Ali to dolazi najviše zbog toga što naša djeca govore njemački kao osnovni jezik. A oni su nam najvažniji, oni su budućnost ove crkve i budućnost našeg postojanja ovdje i uopće”, navodi Grigorije.

Grigorije službu na njemačkom vidi kao veliku šansu i da se srpska crkva približi drugim pravoslavcima i kršćanima. „Točno vidim da katolici i protestanti imaju ono što mi nemamo. Organizaciju, ozbiljan progresivan pristup, izlazak problemima u susret, naglasak na dobrotvornu, društvenu, kulturnu djelatnost, na sveopći život. Oni su uvijek imali snažan utjecaj i davali životu svoju notu, a od toga primali nešto korisno za sebe.”

Kaže da iz duboke rane koju je ostavio raskol katolika i protestanata nešto može naučiti, jer ljudi danas u Njemačkoj žive jedni s drugima: „Moje duboko iskustvo je da rane, kako naše osobne, tako i sveopće, ne moraju uvijek biti smrtonosne, nego i životne ako pustimo da kroz njih uđe blagodat i milost Božja, ako ne stvaramo infekcije na ranama našim sitničarenjem i zlobama.”

„Odgovornost na svakom pojedincu”

„Mi na Balkanu imamo istu zemlju kao u Njemačkoj – iste planine, rijeke i jezera, možda nemamo baš takve ceste mada vidim da se i to sada gradi. Imamo čak i zakone, ali ih ne provodimo”, rekao je Grigorije, citirajući jednog vjernika u Njemačkoj koji mu je rekao: „Nekad su ljudi išli trbuhom za kruhom, a danas idu mozgom za dostojanstvom.”

Ljudi koji se sele u Njemačku „nose svoj zavičaj u srcu, ali pokušavaju i ovdje biti dobri građani, dobri ljudi i da budu, što je za mene kao svećenika posebno važno,  kršćani u pravom smislu te riječi.”

Vladika je dodao kako je odgovornost za događanja u Srbiji „na vlasti i oporbi ali i na narodu, na svakom pojedincu”. „U Njemačkoj postoji kultura u kojoj se više bojimo nešto recimo baciti kroz prozor automobila ne zbog vlasti i zakona nego od naših sugrađana. Jer oni su prvi koji će nas kritizirati. Dok se kod nas  plašimo da ćemo dobiti batine od onoga koji je bacio nešto kroz prozor ako ga opomenemo.”

Episkop Grigorije je ocijenio da su odnosi države Srbije i Srpske pravoslavne crkve već godinama u silaznoj putanji. „Bio sam umoran od toga da treba dobro poznavati nekog ministra ili predsjednika i da to određuje hoćeš li ostvariti svoja prava. Jedan od tisuću razloga zašto sam došao u Njemačku je i taj što želim znati na što imam pravo po zakonu, da to dobijem, a da nikako ne dobijem ono na što nemam pravo. Onda sam miran.”

„Kršćanski etos” Angele Merkel

Govoreći o dolasku velikog broja izbjeglica što je tema koja zaokuplja Njemačku već godinama, vladika Grigorije je ocijenio kako je Angela Merkel u odlučujućim trenucima pokazala „kršćanski etos” koji nosi iz obitelji. Pomoć izbjeglicama smatra „duboko kršćanskim zadatkom, a ne pitanjem hoćemo ili nećemo. To jedino može Njemačka, to ne mogu male zemlje.”

„Strah od stranaca uvijek postoji i on je razumljiv, ali žica nikada neće nikome pomoći. To doživljavam kao slabost tih malih zemalja, ne zamjeram im, ali moramo uvidjeti da je to slabost”, rekao je dizeldorfski episkop.

„Njemačka je pokazala odgovornost, Angela Merkel je rekla ‘Uspjet ćemo’. Mnogi misle da je to samo riječ, ali to jest dobra volja – veliki broj ljudi je ovdje našlo krov nad glavom, kruh, toplotu, posao, život i zdravlje, njihova djeca idu u školu… iz moje perspektive kršćana i svećenika to je uzvišeno djelo.”

Vladika Grigorije ipak naglašava kako postoji i odgovornost migranata. „To govorim i našim ljudima: moramo učiti ovaj jezik, kulturu, moramo pokazati da smo odgovorni građani, zahvalni što živimo u ovoj zemlji. Takvu odgovornost trebaju imati i ljudi koji dolaze iz zemalja koje su istočnije od nas”, zaključuje on u razgovoru za DW.

Preuzeto sa Deutsche Welle