TREBA NAM NATO KIŠOBRAN, NE MISIJE Ovdje je mir fatamorgana, a rat faktičko stanje!

Piše: Rasim Belko


Misija Althea EUFOR u Bosni i Hercegovini po svemu sudeći neće biti produžena nakon 3. novembra ove godine kažu jutrošnja saznanja portala Istraga.ba i Klix.ba. Umjesto toga, prema nepotvrđenim saznanjima NATO će u skladu s mandatom i ovlastima rasporediti snage širom naše zemlje kako bi sačuvao krhki mir. I ništa sporno, NATO po Dejtonu ima mandat da štiti mir, Rusi su odveć pokazali koliko im je stalo da, ne samo u BiH, već i u cijelu regiju unose nemir.

Pitanje je koliko će te snage NATO-a u BiH biti dovoljne da očuvaju mir, a posebno koliko će biti u mogućnosti da ovoj državi pomognu u zaštiti od napada proruskih snaga i hegemonističkih težnji u susjednim zemljama. Jer, nisu to otvorene oružane ofanzive, to su u aktuelnom momentumu mnogo opasnije ofanzive na institucije ove države, od cyber ataka pa do instaliranja kadrova u bh. institucije koji rade po naputku i odgovaraju centrima moći u susjednim zemljama. Istini za volju tu ni EUFOR svih ovih godina nije mogao pomoći niti mu je misija bila takvo nešto.

Kada su prije više od godinu dana izvršeni cyber napadi na Crnu Goru NATO je poslao specijalni tim za takvo ratovanje da pomogne vlastima u toj zemlji. Da bi poslali u Bosnu i Hercegovinu, iz NATO-a su nam to i potvrdili, treba BiH da pošalje zahtjev. A kako da pošalje kada nismo u stanju konsenszusom dati agremane Njemačkoj. Dakle, faktički je nemoguće da od NATO-a tražimo bilo kakvu pomoć u tom specijalnom ratu koji se protiv Bosne i Hercegovine vodi od završetka oružane agresije.

Taj specijalni rat ima još jedan izuzetno snažan element, a to su svi kadrovi koje u državnim institucijama, organizacijama, agencijama… instaliraju SNSD, SDS, PDP i druge manje stranke iz RS. O njima je na ovim stranicama pisano protekle godine, a profesor Enver Išerić objavio je uputstvo po kojem djeluju. Uputstvo agenturama regionalnih centara moći, koji sve očitije rade za Moskvu kaže: 1. U cilju pada moralnog duha i produktivnosti, budite pažljivi prema osobama sa neefektivnim učincima, dajte im nezaslužene nagrade, a osobe koje pokazuju efektivne rezultate diskriminišite, ako se žale na posao; 2. Tražite izvještaje u pismenoj formi; 3. Pri rasporedu posla u prvom redu istaknite nevažne i sporedne zadatke; 4. Najvažnije zadatke povjerite najnekompetentnijim saradnicima; 5. Istrajavajte na perfekcionizmu na pitanjima od najmanjeg značaja; 6. Vraćajte na doradu dokumenta sa malim propustima koji ne mijenjaju suštinu i ne utiču na razumijevanje; 7. Kad god je moguće za sve radne zadatke organizujte radne grupe. Pitanja koja razmatraju radne grupe formulišite što uopštenijim i birokratskijim. U rad radnih grupa uključite ne manje od pet osoba; 8. Umjesto prezentovanja najboljih rješenja organizujte masovne konferencije, saopštenja, sastanke i slično, na kojima, što je moguće češće postavljajte pitanja ne dotičući se suštine teme; 9. Vraćajte se u toku razgovora riješenim pitanjima i inicirajte ponovne rasprave; 10. Propagirajte strogoću, budite strogi i zahtijevajte na strogoći kod svojih potčinjenih; 11. Uvijek budite sumnjičavi, stavite pod sumnju i znak pitanja na svako rješenje u datom momentu. Zahtijevajte odgovor na pravo delegiranja predloženog rješenja, a i predlažite drugo; 12. Povećavajte obim bespotrebnog posla; 13. Povećavajte broj procedura, a broj rješenja nikada ne smije biti manji od tri umjesto jednog jednostavnog; 14. Budite uopšteni prilikom davanja objašnjenja i zadataka;
15. Radite polahko i razmišljajte kako uvećati broj aktivnosti da zadatak ne bi bio izvršen.

Uz pobrojano dodajte da smo imali skoro polugodišnju blokadu rada Državnog parlamenta, da je Vijeće ministara koje vodi kadar SNSD najneefikasnije u postratnoj historiji, da je svaku bitnu odluku Milorad Dodik spuštao na nivo NSRS, da se njegovom antidržavnom djelovanju u potpunosti pridružio HDZ Dragana Čovića i bit će jasno koliko je Bosna i Hercegovina faktički u stanju provoditi reforme na euroatlantskom putu.

Zato bi umjesto raspoređivanja uočljivih ali nedovoljno jakih snaga NATO-a puno efikasnija mjera bilo skraćivanje potrebnog za NATO put Bosne i Hercegovine i pruključivanje naše zemlje pod kišobran najveće vojne alijanse. Jer, u postojećim okolnostima kada u EU očito ne postoji ni volja ni snaga da se BiH oslobodi separatista i antidržavnih čimbenika, kada se od države agresora na BiH koja i dalje kontinuirano ima hegemonističke pretenzije na našu zemlju pokušava napraviti regionalni kolovođa mira i prosperiteta, kada SAD i Velika Britanija pokušavaju udovoljiti Hrvatskoj sa stvaranjem izbornog, u praksi i teritorijalnog entiteta po njenom izboru, teško je očekivati da Bosna i Hercegovina izvrši zadaće na putu ka NATO.

To izvršavanje je još teže zahvaljujući nekim prilično lošim reformama koje je Zapad vodio u Bosni i Hercegovini i nikada priveo kraju, poput pravosuđa, pa nam danas drže lekcije kako smo zemlja korupcije, skrivajući pritom kako su nam oni zapravo napravili sistem koji tu korupciju njeguje. Nemoguće je u Državnom parlamentu, vladi ili drugoj instituciji provesti operativne zadatke na NATO putu kada o tim zadacima odlučuju ljudi kojima Putin, Vučić i Milanović izdaju naređenja. Oni su i de jure i de facto protiv NATO-a, a pogotovo protiv članstva BiH u NATO.

Primjer Crne Gore iluzorno ocrtava koliko je teško boriti se s Rusijom u okruženju njenih političkih podanika, čak iako je Crna Gora članica NATO-a. Zamislite onda koliko će Bosni i Hercegovini biti teško boriti se s tim silama kada nije članica Sjevernoatlantske alijanse, bez obzira na njihove trupe na našem teritoriju.

Na kraju se sve svodi na jedno, a definisao ga je američki profesor Daniel Serwer u intervjuu za Patriju – sve je pitanje postoji li na Zapadu volje da se pitanje BiH riješi. Evropska unija plaća cijenu zbog sistema uređenosti pa teško može biti jedinstvena po pitanju BiH što zbog različitih interesa što zbog sve većeg upliva ruskog utjecaja i u samoj Uniji. NATO je nešto drugo, riječ je o organizaciji koja je vojno sposobna čuvati mir tamo gdje je podignuta njena zastava, za razliku recimo od UN-a.

I ako je tom NATO-u istinski stalo da sačuva mir na Balkanu, a posljedično i mnogo šire, onda će se po skraćenim procedurama njihova zastava zavijoriti i u Sarajevu, jer pod NATO kišobranom će biti lakše provoditi reforme, a i drugima će biti lakše da pomognu BiH na tom putu.

I nije da nema osnova da se skraćeni postupak pridruživanja primijeni na BiH, jer BiH ima odluku o pristupanju NATO-u. Umjesto poruka poput one koju nam je Alijansa poslala 2020. godine da “Učestvovanje u MAP-u ne prejudicira odluku o budućem članstvu” i da “Bosna i Hercegovina mora nastaviti provoditi demokratske i odbrambene reforme kako bi ostvarila svoje NATO i EU ciljeve i postala dobro funkcionalna neovisna demokratska država”, treba nam konkretno djelovanje te Alijanse.

Jer, i slijepcu je jasno da to što traže nikada u postojećim okvirima sistema nećemo moći provesti, jer za to nam, zamislite, treba konsenzus sa otvorenim Putinovim i Vučićevim agenturama u svim državnim institucijama i organizacijama.

Bosnu i Hercegovinu, kao žarišnu tačku, neće od rata spasiti nikakve mirovne misije NATO-a, jer te misije nigdje ne sprječavaju rat, faktički mu samo svjedoče, kao što je recimo bilo u Afganistanu. Rata i nove agresije ruskog i ‘srpskog sveta’ spasit će nas jedino punopravno članstvo i kišobran NATO-a iznad naše zemlje. Sve drugo je magla, iza koje prilično lako može doći i vatra da potpali bure baruta.

Ovdje je mir samo fatamorgana, a rat faktičko stanje koje mijenja oblike!

(nap.ba)