Sve nam uzmi Milostivi
Uzmi nam najprije oči
Da se ne osvrćemo i ne gledamo
Ono što ostaje Uzmi nam ruke
Da ne mašemo planinama pticama
i zvijezdama
Koje putuju Uzmi nam glas To je jedini
Zavičaj koji nam je preostao
Uzmi onda i noge
Jer ne znaju gdje da nas odnesu
Uzmi nam sve rane sve ljubavi
sve tuge i radosti
I sva naša lica I sve livade naših života
I želje nam uzmi Njih naročito
I sjenku nam uzmi da ništa nas ne prati
Na strmom putu spasonosnog umiranja
Uzmi najzad i sjećanje i skloni ga
u najdublji
Kutak svog nemjerljivog ponora
Ne ostavi ni crno ispod nokata
Sve nam uzmi
Ti koji nikada ne vraćaš
Ono što nam oduzimaš
(Jusuf Trbić)