Piše: Sadik Salimović
U odjeljenju drugog razreda Javne ustanove Osnovna škola „Vuk Karadžić“ u Vlasenici, bošnjačka djeca zajedno sa ostalim na času, koji nije bio vjeronauka, instruirani su od pravoslavnog vjeroučitelja kako da se krste i mole.
Ovaj čin je uznemirio bošnjačke porodice čija djeca pohađaju ovu školu, ali i druge povratnike u ovom gradu. U školi, međutim, tvrde, da se to nije desilo, a djeca Bošnjaka bojkotuju nastavu.
Osim prvog dana nove školske godine, niti jedno od troje djece porodice Džindo više nije u školskim klupama. Majka Meliha govori kako je najstarijoj kćerki protekao prvi dan u školi.
„Pitajući dijete kako je provelo dan u školi, rekla je: ‘Mama, dolazio je čiko, u dugoj haljini, dugim rukavima, s bradom, pozdravio nas sve, predstavili smo se, svi pojedinačno, i onda nam je držao predavanje kako da na ruci sastavimo tri prsta i kako se krsti i da izgovaramo tu molitvu dok se krsti’.“
Zbog, kako kažu roditelji, instruiranja da se krste i mole, djeca bošnjačke nacionalnosti ne idu na nastavu. No, u školi tvrde da se to nije desilo. Danica Kezunović, direktorica škole „Vuk Karadžić“ u Vlasenici, tvrdi da je o cijelom slučaju saznala iz medija.
„Učitelji drugog razreda dijelili su besplatne udžbenike za svu djecu koje je obezbijedilo Ministarstvo prosvjete i kulture RS. Pri tome je, u toku časa, navratio sveštenik, vjeroučitelj Bojan, da pozdravi sve đake. On je te đake pozdravio i zatim se udaljio sa časa. Kasnije smo iz medija saznali da je učitelj, navodno, prekrštavao đake i učio ih kako se krsti, međutim, to odgovorno tvrdim da se nije desilo u našoj školi.“
Roditelj Alen Džindo prepričava iskustvo njegovog djeteta:
„Učiteljica je bila prisutna u učionici cijelo vrijeme, dijelila je djeci knjige – prvi i drugi razred ih dobija besplatno. Bila je unutra kad je ušao vjeroučitelj. On je ušao, sjeo na mjesto učiteljice, tražio od svakog djeteta pojedinačno punim imenom i prezimenom da se predstave, što su djeca i uradila. Pored mog djeteta bilo je još četvero bošnjačke djece u tom razredu. Bio je svjestan šta je napravio – ima petero bošnjačke djece u razredu. Pokušao je tako hinjski, tako bezobrazno, da prekrsti tu djecu.“
Roditelj Samir Okić podsjeća na loš odnos Vlade RS prema povratnicima:
„Vlada RS, odnosno institucije Republike Srpske imaju zato negativan odnos prema povratnicima. Sama činjenica da se i nakon dvadeset godina procesa povratka ljudi zovu povratnicima a ne domicilnim stanovništvom, dovoljna je sama po sebi.“
Roditelji najavljuju da će bojkot nastave prestati nakon što budu ispunjeni njihovi zahtjevi. Alen Džindo navodi koji:
„Pod broj jedan ćemo tražiti da sklone tu ikonografiju iz škole. Druga stvar – časovi vjeronauke naše djece u redovnu časovnu nastavu da se uvrste. Vidite jednu stvar: pravoslavna vjeronauka je u redovnoj časovnoj nastavi. Naša djeca jedan dan u sedmici, sva, od prvog do devetog razreda, imaju jedan čas vjeronauke.“
Vlaseničanin Mujo Hadžiomerović, predsjednik Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS, napominje da se traži kompromisno rješenje.
„U osnovnoj školi u Vlasenici imamo 79 bošnjačke djece i zaista zaslužuje da se okupimo na jednom mjestu i da o svim eventualnim problemima, ako ima i drugih, da porazgovaramo otvoreno, i ono što zaključimo u ponedeljak, zaista ćemo nastojati i prenijećemo to direktorici škole i nastavnicima. Želimo da posjetimo to odjeljenje u kom se to desilo, da podijelimo čokolade sa njima, porazgovaramo i vidimo šta dalje.“
Bojkot nastave u Vlasenici nije prvi u Republici Srpskoj. Zbog toga što se u ovom bh. entitetu ne priznaje naziv bosanskog jezika u nekoliko mjesta u koja su se vratili Bošnjaci često dolazi do bojkota nastave.
(slobodnaevropa.org)