Na trgu gužva

Prskaju zvijezde kao petarde

Odvažni spomenici vitlaju mačevima

I oštrim pokretom ruke pokazuju

Kuda se moramo zaputiti

Oni ne ostavljaju nikakvu

Mogućnost izbora

 

Mi tek smo stigli

I daljinu još nosimo na cipelama

Suviše smo bola ostavili iza sebe

Suviše nevidljivih bolesti

Koje se više ne oglašavaju

Njih samo najupornije pamćenje

Može ponovo oblikovati

 

Doći će vrijeme

Kad ćemo i to zabilježiti

Bez kolebanja

I bez suvišnih riječi

 

Ali sad smo umorni

I teški kao smrt

Utrnule oči nagriza vjetar uspomena

A spora se kiša guši

Među dlanovima zemlje

 

Ne želimo misliti na to

Jer umor nas produbljuje

Svijet se gasi dok mi

Na ivici jutra

Lišeni svake želje

Pijemo kasnu kafu

I dugo prstom crtamo po poslužavniku

Jusuf Trbić