Piše: Jusuf Trbić

Nacionalizam je paranoja, pojedinačna i kolektivna, pisao je Danilo Kiš. Kad pojedinci polude, to se u normalnim državama efikasno rješava u odgovarajućim institucijama sistema. Mnogo teži slučaj je kad mase polude, pa podržavaju vlast koja ih uništava, odazivaju se zovu mržnje, ograđuju se od svijeta, progone sve druge i drugačije, ili, jednostavno, rade u korist vlastite štete.  Ipak, to se dešava svuda u svijetu, pogotovo u zemljama koje počivaju na nacionalizmu, na totalitarnoj ideologiji, na autoritarnoj vladavini, na planski proizvedenom jednoumlju ili na primitivizmu i tiraniji religije, koja  priznaje samo slijepu poslušnost i zatvorenost uma. Koliko puta sam se čudio gledajući slike pobune građana nekih dalekih zemalja, koji su spremni da ginu i ubijaju zato što je smijenjen predsjednik koga podržavaju ili je izabran neko koga ne podržavaju, a svi znaju da i jedan i drugi shvataju vlast samo kao sredstvo za neograničenu vladavinu i punjenje sopstvenih džepova.

Ali, pogled na dešavanja u našoj avliji potvrđuje da ništa nije dovoljno daleko od nas. Kad su krenule u rušenje Jugoslavije, nove nacionalističke elite, podržane poslušnim intelektualcima, novinarima u potrazi za gazdama, vječito gladnim vjerskim autoritetima i armijom slijepih sljedbenika ispražnjenih mozgova, krenule su u proizvodnju masovne paranoje koja im je obezbijedila gorivo za sve njihove krvave poduhvate. Sistematska dehumanizacija pripadnika nepoželjnih naroda i religija, obogotvorenje sopstvene nacije kao vječite žrtve, masovno prekrajanje istorije u skladu sa savremenim političkim potrebama i stalna proizvodnja ovaca u etno-konfesionalnim torovima– to su osnovne koordinate današnje balkanske geografije nacionalizma koji je ostvario zavidan stepen kretenizacije širokih narodnih masa. Sistematskim postupkom izluđivanja naroda stvoren je osobeni totalitarni mentalitet koji slijepo podržava sve što nude naši trgovci ljudskim životima, čak i ono što je najapsurdnije i najštetnije, ono što svaki čovjek jasno osjeti na vlastitoj koži. Hiljade ljudi spremno podržava kriminalne, razbojničke političare, iako dobro znaju da oni kradu iz njihovih džepova, časni ljudi veličaju lopove i prevarante, ubice djece i ratne zločince, nesposobne i korumpirane lidere,

lažove i prevarante, jer su ih majstori manipulacija ubijedili da time čuvaju svoju naciju i njeguju svoj patriotizam. Svaka kritika na račun onih koji su sve nas doveli do prosjačkog štapa shvata se kao udar na narod, na vjeru, na državu, na nacionalni ponos, na  našu svijetlu istoriju, kakva god da je bila. Za takav patološki kolektivizam nisu dovoljni samo nacionalistička vlast, površna religija, mediji i intelektualci u njihovoj službi, potrebna je i masa građana spremnih da se identifikuju sa primitivnim, nezasitim i bahatim vođama. Potrebni su podanici ravnodušni prema sopstvenoj propasti i siromašenju, prema grubom kršenju ljudskih prava, prema dostojanstvu običnog čovjeka, prema istini, slobodi, pameti i časti. Potrebni su oni koji su ponosni na žig koji im je utisnut na čelo, oni koji govore isključivo jezikom kolektiva, oni koji se  ne razlikuju od drugih individua u stadu, oni koji dišu u množini i znaju misliti samo horski, kolektivno. Potrebni su oni koji pristaju na održavanje stalnog opsadnog stanja, na strogo kontrolisani haos, kakav strpljivo grade majstori etno-konfesionalnog narativa, na mržnju prema svima drugačijima, na laž u službi patriotizma, na nemoral u “našem” interesu, na etabliranu kulturu laži, kako je to definisala Dubravka Ugrešić.

Čini se da u Bosni i na cijelom ovom  prostoru takvih ljudi ne nedostaje. Naprotiv.

Pokazuje to ovih dana i histerija izazvana padom SDA sa vlasti. Uz sve kontroverzne odluke Visokog predstavnika, koje nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim, teško je shvatiti kolektivno ludilo onih koji slijepo podržavaju lidera ove stranke i njegove dobro situirane saradnike. U cijelom svijetu je normalno da jedna stranka ode s vlasti, a neko drugi dođe na njeno mjesto, i niko od toga ne pravi pitanje života i smrti. Padaju krupne riječi kao kiša, lideri stranaka kojima je Visoki predstavnik pomogao da dođu na vlast, bez pardona se nazivaju izdajnicima, a Bakir Izetbegović prijeti nemirima, pa i ratom, ako treba (po uzoru na Dodika), ne pominjući sopstvenu odgovornost za sunovrat stranke. Građani su izašli i na proteste da brane njegovo pravo da vječito bude u vlasti, a nisu nikad izašli na ulicu zbog razaranja države, zbog korupcije, zbog krađe na svim stranama, zbog vladavine nesposobnih, lažljivih, bahatih i nezasitih političara, ni zbog sve većeg siromaštva, ni zbog odlaska mladih iz zemlje, ni zbog opšte materijalne i duhovne bijede, ni zbog čega što bitno određuje njihove živote. Ugledni akademik Rešid Hafizović nove političke snage naziva “kvazibošnjacima od glave do pete”, jer su “politički porazili Bošnjake i dokrajčili njihovu jedinu političku ideju u kojoj su oni svih proteklih godina sedimentirali vlastiti politički subjektivitet.” Nevjerovatno. Koliko ja znam, temeljna politička ideja “nacionalnih stranaka” na sve tri strane jeste podjela BIH, pa ispada da je “kvazibošnjak” svako ko ne slijedi tu pogubnu politiku i ne ponaša se kao poslušni pripadnik etno-religijskog stada. Po toj matrici “pravi Bošnjak” je onaj ko slijepo i gluho slijedi etničke lidere i svoje vjerske autoritete, šta god oni radili, onaj ko podržava ideju “fildžan-države” i tobožnji “građanski” koncept, koji podrazumijeva dominaciju jedne etničke većine nad drugima (na svojoj teritoriji) i političku religiju po islamističkom receptu. Pravi Bošnjak je onaj ko slijedi politiku koja uništava i njega i njegovu jedinu domovinu.

Stari, ugledni profesor ustavnog prava Nurko Pobrić komentarisao je dva izraza koja se vežu za novu Vladu FBiH – “izdajnici” i “oktorirana vlada”.

     “Ko su izdajnici? Izdajnicima se nazivaju pripadnici političkih stranaka koje su ušle u postizbornu koaliciju, političko partnerstvo, kako god, sa HDZ i SNSD. U takvim koalicijama dugo vremena bile su i druge stranke (npr. SDA), pa njihovi članovi nisu, bar ne javno, nazivani izdajnicima”.

A da li je vlada oktoirana zato što je formirana nametnutim odlukama Visokog predstavnika, kojima je izmijenjen Ustav FBiH? ?

“Vlada nije oktroirana, oktroiranim možemo nazvati odluke visokog predstavnika.   Pri tome se zaboravlja da je ranije visoki predstavnik, poslije Odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda, nametnutim odlukama značajno izmijenio Ustav Federacije BiH, pa su po prezentiranoj logici i ranije Vlade Federacije BiH oktroirane”.

   U svakom slučaju, malo više dostojanstva u javnoj komunikaciji nikome ne bi falilo. A smjena vlasti je nešto što se u normalnom svijetu zakonski uređuje i podržava, i to s dobrim razlozima, pa možda od svega ovoga profitiraju građani ove napaćene države. Njih je dosadašnja vlalt dovela do ruba provalije i gore teško da može biti.

Vrijeme je za promjene.