Predsjednik RH, Zoran Milanović, isporučio je još jedan mali poklon svom prijatelju i „nota bene“ istomišljeniku – Miloradu Dodiku. Malo je toga oko čega se ovaj dvojac ne slaže. Od Kijeva do Sarajeva…preko Moskve.

Milanović je, naime, poručio nakon nedavnog susreta sa Željkom Cvijanović, kako se nikako ne smije dirati u Dejtonski sporazum! “Dejtonski sporazum je temelj Bosne i Hercegovine i može nastati samo zlo, ako ga se bude diralo”, rekao je predsjednik RH Zoran Milanović.

Piše : Faruk Kajtaz 

Predsjednik RH dodaje i kako „Dejton nije nikakav prijelazni put, povratni put ili zaobilazni put do onoga što je Bosna i Hercegovina bila nekad davno“.

„To je temelj Bosne i Hercegovine i u hrvatskom je interesu, a mislim i u interesu pravde i prava“, naglasio je Milanović. Pravde i prava!?

Sve sama „muzika za uši“ Milorada Dodika, ali i njegovih sponzora u Beogradu i Moskvi.

Ovoga puta Milanović nije detaljnije (kako to, inače, voli javno činiti) razglabao svoje stavove, ali bi bilo vrlo zanimljivo čuti zašto je Dejtonski sporazum toliko dobar za „hrvatske interese“? Zašto je ta nelogična ustavno-pravna tvorevina najbolje rješenje za BiH. Posebno za Hrvate i Hrvatsku.

Najlogičnije objašnjenje za ovakav stav Milanovića je da je na ovaj način predsjednik RH želio učiniti još jednu uslugu Miloradu Dodiku, kome je povratak na tzv. „izvorni Dejton“ ugaoni kamen politke, kojom želi razvlastiti i ono malo države na nivou BiH.

Podrška Dejetonu je iz ovog ovog ugla gledanja i otvorena podrška entitetu Republika Srspka, kao ekskluzivnom nacionalnom prostoru, kome Dodik pokušava priskrbiti što viši nivo automonije…sve do nezavisnosti.

Milanovićevu poruku treba čitati i uz spoznaju sasvim otvorenog političkog savezništva sa Miloradom Dodikom, koje traje već dobar broj godina, a koje je zasnovano na strateškom partnerstvu u ovladavanju najvažnijim političkim procesima u BiH.

Počelo je to davno prije Milanovića, samo što se on u sve to aktivno uključio nakon što je sjeo u fotelju predsjednika. Podrška Dejtnu je i podrška za entitet RS, a o čemu je posvjedočio i govor lidera HDZ BiH, Dragana Čovića u Skupštini RS (čuvajte RS!).

To je podrška procesu moguće i priželjkivane dodatne entitizacije BiH, jer ukoliko sutra „nestane RS“, nestat će i svaka mogućnost da nastane „hrvatski entitet“. Kao očigledno priželjkivana opcija!

Upravo zbog toga, Milanović tako otvoreno podržava i zagovara Dejton.

I to ne kao nužno najbolji okvir za BiH, već kao najbolji okvir za politiku, koja bi mogla dovesti i do „hrvatskog eniteta“.

Strateški je to savez u kome Dodik dobija podršku za svoju politiku, dok s druge strane u razmjeni političkih dobara podržava strateški savez sa hrvatskim strankama, na čijim krilima HDZ BiH praktički ovladava sa FBiH i grabi puno više realne vlasti od one koju dobije na izborima.

Da bi sve to bilo moguće potrebno je bilo izvršiti i izmjene Izbornog zakona, što je velikodušno „odradio“ Visoki predstavnik. Sada se u bilo kojoj varijanti razvoja događaja ništa ne može bez HDZ BiH u FBiH, a na nivou države bez SNSD-a!

Brava je to sa dva ključa!

U takvoj konstalaciji odnosa, važan je samo protok dovoljnog toka vremena, da bi se provela politika potihe federalizacije BiH. Povratka na varijantu „Unije tri republike“. Putem sistema malih, ali značajnih izmjena u zakonodavstvu, ali i Ustavima.

Upravo zato Milanoviću treba entitet RS…kao zalog da će jednog dana to isto dobiti i hrvatske političke strnke.

Čuvajući Dodika i Dejton, Milanović zapravo čuva živom ideju hrvatskog entitata u BiH, koji je Izbornim zakonom praktički – skoro, pa ocrtan, samo treba biti formaliziran pristankom treće – bošnjačke strane.

Banja Luka i Zagreb vjeruju da će svojom „neprincipijelnom koalicijom“ stvari dovesti do punog političkog apsurda i krešenda u kome bi se onda nekako našlo dovoljno bošnjačkih glasova da se sve to fino i sprovede u djelo. Prepakuje Dejton, ali na “mala vrata”.

(kliker.info)