Piše: Dragan Bursać
Sarajevski gradonačelnik Abdulah Skaka napravio je neviđen gaf, rekavši da je Sarajevo 6. aprila 1945. godine oslobođeno od antifašizma. Zapravo, rekao je to dva puta. Ne, ne, rekao je to tri puta. U istom danu.
Taksativno:
“Prije 72. godine je pobijeđen antifašizam, zajedničkim snagama, kako ste rekli u uvodnoj rečenici, pobijeđen je antifašizam, a Sarajevo oslobođeno od fašista”, reče Skaka za jedan medij.
Pa, kao da mu nije dosta, ponovi za drugi: “U današnjem danu je puno simbolike, 555 godina od prvog pominjanja Sarajeva, kada je Isa-beg Ishaković krenuo u kreiranje jedne nove urbane cjeline, i 72 godine od pobjede nad antifašizmom.”
Diletantski i morbidno
Desi se to, da čovjek pogriješi u neznanju. Jednom. Ali, tri puta…
I to baš na 6. april, Dan grada, dan kada su 1945. godine antifašisti oslobodili Sarajevo, dan kada je 1992. godine započela najduža opsada jednog grada u modernoj svjetskoj istoriji i ujedno najveća kalvarija i stradanje građana Sarajeva.
I ne, nemojte smetnuti da je borba protiv srpskih agresora, koji su opkolili grad i držali ga pod opsadom i u kojoj je stradalo 14.011 ljudi. od čega 1. 601 dijete, takođe bila borba protiv povampirenog fašizma. To je bila borba u kojoj je ranjeno oko 50.000 Sarajlija. Ti fašisti su na grad ispalili 64.490 granata, u prosjeku 329 dnevno.
A Skaka diletantski i morbidno veli kako je to bio dan kada je “pobijeđen antifašizam”. To bi bilo potpuno isto kao da je rekao da su 6. aprila pobijedile ustaše, četnici, nacisti, te vojska Ratka Mladića i Radovana Karadžića.
Ali, da ostavimo po strani ideološku crtu neviđenog lapsusa (ako se to lapsusom može zvati) Abdulaha Skake. Zamislimo da je stvarno lapsus lingve.
Da li će takav gradonačelnik, primjerice, jednakim žarom primiti sutra izaslanike Mari Le Pen ili Norberta Hofera samo zato što ga savjetnici nisu informisali ko je ko na političkom nebu Evrope? Vidjećemo.
To samo znači da je Stranka demokratske akcije izrodila neobrazovanog čovjeka koji vodi Sarajlije u narednom periodu. Čovjeka koji u 21. vijeku ne zna razliku između fašizma i antifašizma i kojem to sve jednako «zvoni» u glavi. To je čovjek koji od ujutro do naveče ponavlja navježbane fraze, koje je greškom naučio napamet, i koga se datum i njegova povijesna pozadina ne dotiče ni koliko crno ispod nokata.
E to je upravo zastrašujuće. Da li će takav gradonačelnik, primjerice, jednakim žarom primiti sutra izaslanike Mari Le Pen ili Norberta Hofera samo zato što ga savjetnici nisu informisali ko je ko na političkom nebu Evrope? Vidjećemo.
I zbog svega ovoga nabrojanog, začuđuje inertnost intelektualne zajednice (šta god to bilo), koja se zvanično nije oglasila. Da li akademici trebaju više vremena ili procjene, nejasno je. Ali, kristalno je jasno da doskočice i sprdnja sa poznavanjem istorije Abdulaha Skake po društvenim mrežama više ili manje inventivnih i anonimnih pojedinaca ne mogu biti jedini društveni korektiv.
Ili – mogu? Ili su se ljudi zavukli u svoje konformističke rupe i ćute li ćute? Pravdaju svoju mutavost egzistencijalnim problemima, koji postoje, ali do sada nisu bili brana osude ovakvim istupima. Do sada…
Nego, šta ćemo ako je Skaka u pravu? Ne zbog svog gafa, nego zbog svih nas? Šta ćemo ako smo preko (malo duže) noći svi potonuli u glib fašističkog narativa, koji decenijama kruži zapadnim Balkanom? Jer, vidi se to iz aviona, ustaše, četnici i ostali kvislinzi dobili su čak institucionalnu zaštitu u susjednoj Hrvatskoj i Srbiji.
Začuđuje inertnost intelektualne zajednice (šta god to bilo), koja se zvanično nije oglasila. Da li akademici trebaju više vremena ili procjene, nejasno je. Ali, kristalno je jasno da doskočice i sprdnja sa poznavanjem istorije Abdulaha Skake po društvenim mrežama više ili manje inventivnih i anonimnih pojedinaca ne mogu biti jedini društveni korektiv
Potpuni trijumf nacionalističkih mračnjačkih ideologija iz Drugog svjetskog rata, koje su povampirene ustale devedesetih i sada “mirno žive” među “finim svijetom” jasno se odražava i na Bosnu i Hercegovinu. Čak i na Sarajevo, koje se dugo dičilo svojom tolerancijom, antifašizmom i multikulturalnošću.
Pa je tako, izgleda, postalo svejedno dal’ su pobijedili fašisti ili antifašisti. I čak čitava nezgodacija nije u tome što je svejedno, nego što je, ako ćemo biti do kraja dosljedni, ideologija fašizma jača nego ikad. Dok čovjek svijećom traži ljevičara mimo salona, kafana i akademija, dočekali smo da Sarajevo ima gradonačelnika koji proglašava faktično stanje stvari na terenu.
Do nas je, kao i uvijek
Da, na žalost, fašizam je pobijedio i antifašizam je poražen. Na svima nama, nasljednicima slobodarskih tradicija, koji volimo da se busamo u antifašiatička pleća, koja su sve više komformistički poligon za majice Če Gevare i ostalih pop ikona je da dokažemo kako Abdulah Skaka grdno griješi kada kaže da je pobijeđen antifašizam.
Dok čovjek svijećom traži ljevičara mimo salona, kafana i akademija, dočekali smo da Sarajevo ima gradonačelnika koji proglašava faktično stanje stvari na terenu.
U protivnom, trebamo se svi povući i ćutati, jer je čovjek u pravu. I ne samo to. Trebamo se skloniti ispred armije neobrazovanih, supismenih mediokriteta, koji preko noći, sa diplomama kupljenim na kilogram, vedre i oblače po našim sredinama, po našim životima, po našim svjetonazorima i po budućnosti naše djece.
Uostalom, fašizma i antifašizma oko nas ima onoliko koliko ga ima u našim glavama. Hoćemo li postati bolji ljudi i dići glas protiv skrnavljenja praznika, povijesti i ubijeđenja – do nas je, kao i uvijek.
(depo.ba)