Piše: Gordana Katana
Lider SNSD-a, predsjednik svega u RS-u nije uspio sakriti da u tursko-ruskom zagrljaju pokušava naći izlaz, jer ga ozbiljno brine stabilna predsjednička pozicija na crnoj listi SAD-a.
Vijest da je prošle sedmice otkriven spomenik Mehmed-paši Sokoloviću u Višegradu poprilično je zbunila medijsku zajednicu u Bosni i Hercegovini: spomenik velikom veziru Osmanskog carstva, jednom od njegovih simbola u ovim krajevima, Višegradu je poklonio Slobodan Pavlović, a svečanoj ceremoniji kojoj je kumovao načelnik Opštine prisustvovali su i najpoznatiji režiser i predsjednik Republike Srpske Emir Kusturica i Milorad Dodik. Nije sporno da je Mehmed-paša Sokolović zadužio Bosnu i Hercegovinu i sam Višegrad: njegova je zadužbina i čuvena na Drini ćuprija, i most na Žepi, i Kozija ćuprija, i Arslanagića most, njegova je zadužbina i Vezirov most u današnjoj Podgorici, kao i brojne česme od kojih je najpoznatija na beogradskom Kalemegdanu. No, otkud sad da Dodik i Kusturica, najpoznatiji mrzitelji svega što je ostalo od Osmanlija na ovim prostorima, slave velikog vezira i još mu spomenik gledaju nadomak Andrićgrada?
Dilemu je riješio jedan od bliskih prijatelja darodavca, inače poznatog Amerikanca iz RS-a, donedavno i Dodikovog senatora, a u javnosti najprisutnijeg kao vlasnika Pavlović banke koja je kreditirala Dodika u kupovini vile na Dedinju, s godinom zadrške, onog istog Slobodana što je nadomak postamenta kazao kako je njemu i njegovoj supruzi Miri “velika čast i zadovoljstvo što su bili u prilici da Višegradu poklone spomenik Mehmed-paši Sokoloviću”. Priča je dakle sljedeća: Slobodan Pavlović u svom dvorištu već godinama ima čak dva spomenika Mehmed-paši Sokoloviću, jedan je još poodavno nanijetio otkriti uz Pavlovića most, a drugi darovati Višegradu. Dodik godinama nije htio ni da čuje za ovu ideju, no sada se politička klima promijenila: njegovi ruski prijatelji ne kriju ljubav s turskim predsjednikom Erdoganom, pa je Dodik počeo da osmišlja načine kako se najlakše umiliti Erdoganu. Odgovor je iz rukava istresao režiser svih važnih Dodikovih ceremonija pa je tako Pavlovićeva želja ni kriva ni dužna ispunjena da bi se Dodik pokazao kao odana pristalica osmanskom naslijeđu. Zaboravili su i Kusturica i Dodik – preko noći – čak i vlastite zamjerke turskim diplomatama u Bosni i Hercegovini, koje su svako malo optuživali za neoosmanizam.
Prijateljstvo s Rusijom nije mačiji kašalj, vrijedi brat bratu i takve žrtve da se u prvu podaničku petorku RS-a, rame uz rame sa Željkom Cvijanović i već pominjani dvojac, upiše i srpski sin Mehmed-paša Sokolović. Da se vlasi ne dosjete, služi RTRS i predsjednička emisija “Telering”: o kakvom je novinarskom uratku riječ, svjedoči portal byka, koji izdvaja škakljiva pitanja Mate Đakovića, kao potvrdu da su poniznost, strahopoštovanje, odanost i snishodljivost koje javni entitetski emiter svakodnevno pokazuje prema Miloradu Dodiku prešli sve granice. Na stranu onaj čuveni niz pitanja iz vremena Albanije pod Enverom Hoxhom – predsjedniče, kako se osjećate, kako vas zdravlje služi, jeste li umorni, odakle vam energija da sve stignete – jedan dan ste u Moskvi, drugi u Beogradu, a treći u Banjoj Luci, hit je nesumnjivo: Predsjedniče, Vi ste prije rata imali sedam stanova u Beogradu, sada nemate nijedan, Vi ste štetovali?! Uzvičnik je, naravno, moj, a zaslužuju ga i biseri poput neskrivenog interesa zašto predsjednik sam rješava sve probleme i pitanja, razgovara sa željezničarima, vodi ih na piće, umiruje štrajkače, ili pak potrage za velikom istinom: “Da li ste nekad pogriješili, da li biste promijenili neke ranije odluke?” O selametu u RS-u, o stručnjacima koji tvrde da RS nije prezadužen, o tome kako se gradi na sve strane, o SNSD-u koji po “nekim” analizama ima više od 50% poslanika i apsolutnu većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ne treba ni govoriti, sve je već viđeno, no mora se priznati da je u studiju nedostajao Kusturica. Uz njegovu pomoć možda bi jednoiposatno dodvoravanje i imalo neku svrhu, ovako pak pažljivijem gledatelju nije moglo promaći da je sijelo i organizirano iz istih onih motiva koji su otkrili Mehmed-pašu Sokolovića u Višegradu. Što će reći da lider SNSD-a, predsjednik svega u RS-u nije uspio sakriti da u tursko-ruskom zagrljaju pokušava naći izlaz jer i njega, a i njegovog druga Matu ozbiljno brine stabilna predsjednička pozicija na crnoj listi SAD-a.
Hoyta Yeea, pomoćnika zamjenika državnog sekretara SAD-a za ove naše prostore, tumačio je Dodik na sve načine, čak ga je nazvao i svojim ljubimcem, sve podržan umirujućom voditeljskom konstatacijom kako i Bosna i Hercegovina i RS postoje. Nisam siguran, kazat će Dodik, te se pozvati na Yeeovu zabrinutost za BiH – upravo zbog njegovog ponašanja zbog koga je i dospio na crnu listu – iznesenu pred Kongresom SAD-a i odmah potom pokušati poentirati da je i to zapravo potvrda njegovih teza da je BiH propala od samog početka. Od te svoje izjave evo već danima se pere, boreći se za dio medijskog neba i van kape RTRS-a, one kape pod kojom je uspio zablistati i vlastitom prognozom kako će Yee zbog njega zaglaviti na ambasadorskoj poziciji?!
Ambasadorica SAD-a u našoj zemlji Maureen Cormack već dugo je omiljena meta predsjedničkih frustracija, no nije se Dodik još odlučio je li ona ili je baš Yee najzaslužniji za njegovo smještanje u društvo narkodilera, trgovaca ljudima i oružjem i kriminalaca svake vrste. No, u tom mu društvu nije neugodno, pohvalit će se Dodik i punovažno ustvrditi kako ga je crna lista konačno rasteretila! Toliko je rasterećen, da je i nesretni Mate morao uskočiti s tvrdnjom kako je baš on, tj. Dodik jedini visoki funkcioner u regionu koji unosi devize u državu! Da bi svom predsjedniku dao šlagvort da napadne još jednog od svojih ljubimaca, Dragana Mektića, ministra sigurnosti BiH, onog koji javno čeka predsjednički odgovor na pitanje – otkud mu pare?
Oko para se naravno oduvijek sve i vrti: u ovoj zemlji pare obezbjeđuje politička moć, zato se Dodik njima toliko i rasipa, no da bi nastavio lagodno živjeti i vozati se s parama, valja mu – Matinim rječnikom rečeno – nastaviti širiti optimizam i pozitivnu energiju, makar to značilo čitav spektar uvreda i pljuvanje onih koje posprdno naziva svojim ljubimcima – od Hoyta Yeea, preko ambasadorice, do rijetkih državnih ministara koji između Dodika i zakona biraju ovo drugo. I to je posve jasno, čak i onima koji u Dodikovoj spomeničkoj naklonosti spram Mehmed-paše Sokolovića vide njegovo približavanje SDA. I najnoviju bitku s Bakirom Izetbegovićem: oko Erdoganove naklonosti!
(oslobodjenje.ba)