„Hod za život“ zločinca Darija Kordića i ubijena beba Sejo

U Zagrebu je u subotu, 14. maja, održan sedmi po redu „Hod za život“.

U povorci je učestvovalo nekoliko hiljada ljudi, koji su se kretali u koloni od Trga Republike Hrvatske do Trga bana Jelačića i paviljona na zagrebačkom Zrinjevcu.

Učesnici su pozvali na donošenje novog zakona o prekidu trudnoće koji će, kako su rekli, „još više zaštiti svu nerođenu djecu“.

Među onima koji su „hodali za život“, pored saborskih zastupnika Nine Raspudića ili Zlatka Hasanbegovića, bio je i osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, osuđen za ratne zločine u Ahmićima gdje su, uz ostalo, ubijana i djeca!!!

Tim povodom na ovaj događaj se osvrnuo i poznati hrvatski novinar i pisac, Boris Dežulović:

– 7 tjedana od začeća zijeva

– 8 tjedana od začeća štuca

– 9 tjedana od začeća sisa palac

– 12 tjedana od začeća smije se

– 38 tjedana od začeća rodi se

– 51 tjedan od začeća zaplače u kolijevci kad pripadnici HVO-a s krunicama na uniformama banu u kuću i rafalima iz automatskog oružja poubijaju majku, oca, šestogodišnju sestru i osmogodišnjeg brata, poliju ih benzinom i zapale, pa ga vojnici čuju kako plače i vrate se da ubiju i zapale i njega i kolijevku i cijelu kuću

– 1512 tjedana od začeća na zagrebačkom Hodu za život nerođene djece ponosno stupa Dario Kordić, ratni zločinac pravomoćno osuđen zbog ubojstva 116 bošnjačkih civila u Ahmićima, od kojih trideset dvije žene i jedanaestoro djece, a među njima osmogodišnjeg Elvisa, šestogodišnje Šuhrete i njihovog brata Seje Ahmića, bebe stare tri mjeseca i dva dana…

Podsjetimo, aprila 2020. godine, uoči 27. godišnjice zločina u kojem su bojovnici HVO, odnosno njihove specijalne jedinice Joker, ubili 116 mještana ovog sela, a njihove domove i tijela potom uglavnom popalili, klanjana je dženaza i obavljen ukop porodice Ahmić Nasera (33), njegove supruge Zehrudine Ahmić (28), i njihove djece Elvisa (8), Šuhrete (6) i Seje (tri mjeseca).

Dženaza i ukop su obavljeni u užem krugu porodice i prijatelja zbog pandemije korona virusa.

O zločinu je svjedočio rahmetli Sakib Ahmić, Naserov otac.

„Ustaše kad su ušle, ugledaše Nasera i sasjekoše ga rafalom iz automatske puške. Drugi je odmah po fotelji izlio benzin iz neke flaše, zapalio ga, onda je desno isto prozujao metak, a u međuvremenu paljba prema Naseru, mojoj snahi i Elvisu, koji je bio na kauču,“ svjedočio je u Hagu Sakib Ahmić.

Tada je prepričao i detalj kako su zločinci na samom izlasku čuli krik tromjesečne bebe, vratili se i ubili Seju.

Sakib Ahmić je uspio preživjeti. I njega su pokosili rafalom i zapalili benzinom. Ali, srećom, bio je teško ranjen, a za medije je o strašnom zločinu govorio s teškim opeklinama, iz bolničke postelje u Zenici.

Skoro tri decenije nakon nezapamćenog zločina, osuđenik za ovo nedjelo – hoda „za život djece“…

Ne, ništa nije strašnije od života!


(Radiosarajevo.ba)