ISTORIJA SREDNJOVJEKOVNE BOSNE
najstarije južnoslovenske države na Balkanu
Piše : Saud Grabčanović
Ovo je dio pisma posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića upućenog papi iz 1461. godine:
I moja će propast povući za sobom i mnoge druge.
Dođe glas Kraljevstvu mi kako Car Turski Muhamed namjerava dojdućeg ljeta udariti s vojskom na mene i da je zato sve potrebito prigotovio. Tolkoj sili Turachkoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio Ugarsku i Bnetachku gospodu i Jurija Kastriota jeda bi mi u ovoj nevolji pohitali u pomoć, što molim i tebe, svepochtenog, uzmoznog i prosvijetlog gospodina i oca.
Ja ne ištem zlatnih brda, ali bih bio rad da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji uznaju kako mi tvoja pomoć neće uzmanjkati.
Jere, ako Bošnjani budu vidjeli da u ovoj rati neće biti sami i da će im mnogi ini pomioci – hrabrije će u rat iti i vojevati, a tagdi i Turachka vojska neće bez straha u moje vladanje naprasno ulisti.
Prilazi u moju zemlju su veoma teški, a tvrde na mnogim mjestima nedobitne, ter ne dopustaju da se prodre u moje Kraljevstvo.
Situacija nakon pada Bosne i marionetski kraljevi Bosne: Neslavno, bez ijedne borbe, Bosna je pala 1463. godine. Nešto duže držala se Hercegovina, ali su unutrašnje borbe za vlast podrivale snagu otpora. 1482. došla je najposlije i ona pod tursku vlast. Mađari su pokušavali, u više prilika, da preotmu Bosnu od Turaka. Ugri, na čijem je čelu tada stajao kralj Matijaš Korvin, su u jesen iste te 1463. godine preoteli od Turaka sjevernu polovinu Bosne i njom gospodarili 57 godina. Iskoristili su situaciju kada su Turci većinu svojih trupa u Bosni povukli na zimovanje u Rumeliju. U zaposjednutim gradovima-tvrđavama ostale su samo malobrojne posade, pa je Mađarima posao bio olakšan. Ugri su preduzeli i jedan uspješan pohod do Sarajeva, u kome se naročito odlikovao despot Vuk (Zmaj Ognjeni Vuk) (1480), ali to nije moglo izmijeniti neminovni razvoj događaja. Ugri su od teritorija koje su zauzeli u Bosni stvorili dvije banovine: Srebreničku i Jajačku. Svrha stvaranja ovih banovina je bila strategija kralja Matije da u Bosni stvori utvrđenu tampon zonu za odbranu Ugarske od Turaka . Na toj teritoriji su tobože obnovili bosansku državu i postavili mađara Nikolu Iločkog (Újlaki Miklós) (1471—1477), koji je stolovao u Srebreniku. Tu ugarsku«kraljevinu Bosnu», marionetsku državu, priznali su papa i većina evropskih krščanskih vladara. Újlaki Miklós je bio gospodar grada Iloka, bogati, moćni i vrlo uticajni mađarski velikaš i pretendent na ugarsku kraljevsku krunu, ban Hrvatske, Slavonije i Mačve, prior vranski, vojvoda sedmogradski, palatin ugarski, doživotni knez grada Teočaka, te marionetski ugarski kralj Bosne od 1471. do svoje smrti 1477. godine. Naslov lažnog bosanskog kralja, za kojim je žudio, dobio je 1471. godine od ugarskog kralja Matije Korvina, uz banovine Hrvatsku i Slavoniju, kao i ključeve svih gradova vranskog priorata. Nikola Iločki je umro kao tobožnji bosanski ‘kralj u izgnanstvu’ u Hrvatskoj 1477. godine . Naslijedio ga je sin Lovro Iločki ( Újlaki Lőrinc). Nikola Iločki – Újlaki Miklós je bio “protukralj Bosne” nakon kojega umire i ideja o bosanskom kraljevstvu. Turci su prodirali stalno. Srebrenička banovina je pala 1512, Beograd 1521. godine i najposlije dugo i uporno branjeno Jajce i Jajačka banovina 1528. godine. Osmansko carstvo je postalo neosporni gospodar Balkana. Nasuprot ugarskom marionetskom «kralju Bosne», Osmanlije postavljaju svog marionetskog «kralja Bosne». Oni u preostalom dijelu bosanske države kojim su oni gospodarili, takođe “obnavljaju” bosansko kraljevstvo, a za svog kralja- marionetu postavljaju Matiju Šabančića-Kotromanića, sina pogubljenog bosanskog velikaša Radivoja Ostojića. On je kao dijete dopao turskog ropstva. Turci su ga u datom momentu iskoristili kao svog “džokera”. Gledano formalno- pravno, Matija je kao potomak iz vladarske kuće Kotromanića bio “legitimniji” kao vladar nego navedeni mađarski plemići prezimena Újlaki, koji sa Bosnom nisu imali nikakve veze! “Prijestolnica” tog marionetskog turskog «kralja Bosne» bila je u Tešnju.
Ponovna obnova nezavisne države Bosne:
Ugarske tvorevine Srebrenička i Jajačka banovina su egzistirale na dijelovima bivšeg bosanskog kraljevstva sve do 1528. Godine, kada su Turci zauzeli Jajce i time ih konačno dokinuli .Tek od ove godine Turci su konačno ovladali prostorima cijelog nekadašnjeg bosanskog kraljevstva. Nezavisna država Bosna, sada pod imenom: Republika Bosna i Hercegovina, obnovila je svoju državnost i nezavisnost 1. marta 1992. godine. Ako računamo vlast Osmanlija nad cijelom Bosnom od 1528. godine i pada Jajca, država Bosna i Hercegovina je ponovo obnovljena nakon 467 godina vladavine nad njom od strane: Osmanskog carstva , Austro-Ugarske, Kraljevine jugoslavije, NDH i Titove Jugoslavije. Iz ove računice možemo izostaviti kratko vrijeme formalne nezavisnosti – pobune Husein-kapetana Gradašćevića (Zmaja od Bosne) oko godine 1830. i nekoliko mjeseci 1878. godine, period vakuuma između povlačenja turske vojske i austrougarske okupacije, vojnog zaposjedanja Bosanskog pašaluka. Ovoj austrougarskoj okupaciji hrabri Bošnjaci su se oružano oduprli i faktički su oni više od pola godine imali svoju slobodnu državu!