Zahtjev SDA za promjenu imena Republike Srpske: Dogovorena utakmica s Dodikom ili…?
Zašto sada? Mnogo je prilika bilo da se po ovom osnovu ime sa nacionalnom odrednicom samo jednog naroda osporava.
Piše: Benjamin Butković
Stranka demokratske akcije, najveća bošnjačka politička partija u Bosni i Hercegovini i stranka koja skoro 30 godina kreira politiku u ovoj zemlji, povukla je možda jedan od najznačajnijih i najriskantnijih poteza u povijesti dejtonske BiH.
Najavila je pokretanje inicijative za promjenu imena entiteta Republika Srpska. Osnov za ovu inicijativu čini diskriminatorska praksa entitetskih institucija prema druga dva konstitutivna naroda, osporavanje prava na korištenje bosanskog jezika, neproporcionalno zapošljavanje u javnom sektoru, nepoštivanje odluke Ustavnog suda BiH o neustavnosti datuma 9. januara kao Dana entiteta.
Zašto sada? Mnogo je prilika bilo da se po ovom osnovu ime sa nacionalnom odrednicom samo jednog naroda osporava.
Od Ženeve do Haga
Prvo u Ženevi krajem 1995. kada je američki posrednik Richard Holbruck stavio na sto prijedlog tog imena kao uvjet svih uvjeta za početak ciklusa mirovnih pregovora. Potom, nekih mjesec dana kasnije, u Ankari kada je do zore trajala rasprava o tom imenu.
Pregovaralo se i u bazi u Daytonu i legalne vlasti Republike Bosne i Hercegovine prihvatile su to ime. Recimo da se tada nije znalo za razmjere zločina počinjenih u i oko Srebrenice, ali kada se za to saznalo, bilo je dovoljno vremena i razloga da se na međunarodnoj političkoj sceni otvori to pitanje.
Slijedeća prilika bila je nakon odluke Ustavnog suda BiH U5/98 o konstitutivnosti naroda na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, po apelaciji tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Ni tada u pravnoj proceduri nije dovedeno u pitanje ime Republike Srpske.
Presudom Međunarodnog suda pravde u Hagu iz 2007. godine vojska i policija Republike Srpske oglašeni su krivim za genocid nad Bošnjacima u tadašnjoj Sigurnoj zoni UN-a Srebrenica, a Srbija odgovornom za kršenje Konvencije o kažnjavanju i sprečavanju genocida zbog toga što nije poduzela ništa da spriječi genocid.
Tada su bojažljivo, više pojedinačno nego institucionalno, postavljana pitanja šta je sa obavezom da se na prostorima gdje je počinjen genocid sve mora vratiti na stanje prije njegovog počinjenja. Pravnih i institucionalnih prijedloga ovlaštenih predlagača za promjenu imena entiteta nije bilo.
Posljednja prilika bila je nakon odluke Ustavnog suda BiH da 9. januar kao datum obilježavanja Dana entiteta nije u skladu s Ustavom BiH. Uočena diskriminacija prema dva od tri konstitutivna naroda navedena je kao jedan od osnova za donošenje odluke u obrazloženju dispozitiva. Ako je postojala namjera da se ime entiteta ospori, moglo se to uraditi nakon ove odluke. A nije.
(depo.ba)