SRBIJA JE ODUVIJEK ROBOVALA MITOMANIJAMA, ALI OVA JE PREVAZIŠLA SVE IKADA IZMIŠLJENO: Stoljećima su ga slavili kao junaka nadljudske snage i heroja, a on je bio TURSKI SLUGA
Glavni lik naše današnje priše je Marko Mrnjavčević, u narodu poznatiji kao Kraljević Marko.
Mrnjavčević je bio je srpski vladar od 1371.-1395. u regiji oko Prilepa u današnjoj Sjevernoj Makedoniji.
Kraljević Marko je vremenom izrastao u mitološku figuru, i tako postao nacionalni junak u narodnim predajama i pripovjetkama.
U narodnoj predaji on je zaštitnik i spasitelj kršćanstva za vrijeme duge otomanske okupacije Balkana
Marko je bio sin kralja Vukašina Mrnjavčevića, suvladara srpskog cara Uroša V. koji nije imao djece, pa je samim tim Marko bio legitimni pretendent na srpsko carsko prijestolje. Nakon smrti svog oca, vladao je područjem koje je obuhvaćalo dijelove današnje Sjeverne Makedonije, s dijelovima sjeverne Grčke te dijelom istočne Albanije.
Stolovao je u Prilepu, a iako je njegov otac bio srpski kralj Vukašin Mrnjavčević, iz srednjovjekovne vlastelinske obitelji Mrnjavčevića, Marko se nije uspio nametnuti kao vladar cijele Srbije nakon smrti cara Uroša.
Kraljević Marko imao je ženu Jelenu, a koliko se zna nisu imali potomaka. Njegov otac Vukašin poginuo je 1371. godine za vrijeme Bitke na Marici borivši se protiv Turaka. Marko za razliku od oca nije sudjelovao u toj presudnoj bitci, nego je prihvatio otomansku vlast i postao njihov vazal.
Turci su i nadalje tolerirali njegovu vlast nad dotadašnjim lenskim zemljama, a on je pak zauzvrat morao ratovati na njihovoj strani protiv svojih dojučerašnjih saveznika i rođaka. U jednoj takvoj bitci je i poginuo zajedno s Konstantinom Dragašem.
Godine 1395.morao je otići boriti se u Vlašku kod mjesta Rovine protiv kršćanske vlaške vojske.
Zanimljivo je da je Kraljević Marko nekako uspio izbjeći svoju vazalnu obavezu i nije sudjelovao u povijesnoj Kosovskoj bitci. Područje pod njegovom upravom nije pogodila gorka sudbina velikog poraza, stanovništvo se čak povećavalo, što je bila posljedica relativno slobodne vlasti. Tek 70 godina nakon smrti Kraljevića Marka, njegove zemlje podjeljene su, ali ovaj put kao turski timar, no čak i tada uspjeli su neki daleki Markovi kršćanski rođaci postati vlasnici tih posjeda.
U srpskoj narodnoj poeziji, Kraljević Marko je superjunak Heraklove razine, i on posjeduje nadljusku snagu, u stanju je stiskom šake istisnuti vodu iz suharka starog devet godina. Njegovovo omiljeno oružje je topuz od 66 oka (85 kg) i ima konja Šarca kojeg je odabrao jer je bio jedini konj koji ga nije mogao zbaciti.
U pjesmama se ističe njegovo viteško junaštvo, on uvijek ostaje zaštitnik siromašnih i nemoćnih, čuvar zakona i reda, čak i onda kad to ide na njegovu štetu. Kraljević Marko je i milosrdan, u jednoj pjesmi on žali što je ubio boljega junaka od sebe albanskog razbojnika Musu Kesedžiju. U drugoj pak pjesmi Marko se odlučuje pomoći tadašnjem zakonitom srpskom vladaru Stefanu Urošu, iako je mogao biti bar malo nepošten, a tada bi od toga imao koristi.
U narodnom pjesništvu on se odlučio umrijeti kad se pojavilo vatreno oružje (dotada je živio već par stotina godina) jer je otad svaka kukavica mogla ubiti junaka i izdaleka.
Ali on i u svojoj smrti zapravo samo spava, čeka u spilji dok ne bude opet potreban.
Njegov krilati konj -Šarac, također ima nadnaravne sposobnosti, ravne onima svog gospodara, s njim Marko dijeli sve pa i vino. Kraljević Marko, poput grčkih mitoloških junaka ima svoju nadnaravnu zaštitnicu, – vilu Raviojlu
Njegova majka Jevrosima bila je sestra bugarskog vlastelina Vojvode Momčila, a brat mu se zvao Andrеja ( Andrijaš), oboje su stvarne povijesne ličnosti.
U srpskoj narodnoj lirici majka Jevrosima postala je oličenje pravičnosti, morala, i kršćanskih vrijednosti. Markov otac Vukašin Mrnjavčević poželio je Momčilovu ženu Vidosavu, a ona sama pomogla mu je u ubojstvu svoga muža, ujaka Kraljevića Marka. Markova pak majka Jevrosima, pokušala je spriječiti to ubojstvo svoga brata, ali nije uspjela.
Ova urota se po srednjovjekovnim moralnim kriterijima morao skupo platiti, zato je Vidosavina ljepota nestala u trenu. Još gora stvar desila se kad je Vukašin podizao beživotno Momčilovo tijelo, uvidio je koliko je snažan čovjek Momčilo bio, snažan i ljepše građen od njega, na to je rekao: Kad je ona (Vidosava) izdala takva junaka, bog zna što bi meni uradila!, zbog toga je promijenio odluku o budućoj izabranici – za ženu je uzeo Jevrosimu, a Vidosavu je kao izdajicu dao pogubiti u mukama, tako da je rasčetvore konji.
U poznijim pričama govori se da je Marko više nalikovao svom ujaku nego rođenom ocu.
Marko Kraljević je, bez ikakve konkurencije, najveći mitski junak među Srbima.
Marko je poginuo je na današnji dan 1395. godine u mjestu Rovine u Vlaškoj, boreći se na strani Turaka protiv svoje kršćanske braće.
(slobodnabosna.org)