Početak Prvog svjetskog rata, mali Elez u „šuckorima“
Kada je počeo Prvi svjetski rat, tokom mobilizacije austrougarske vojske, Ademaga Mešić, veletrgovac, bankar i poznati bošnjački mecena iz Tešnja, spoznao je ogromnu opasnost na granicama Monarhije, na rijeci Drini, gdje je postojala prijetnja od napada iz Srbije na Bosnu. Ademaga je u ta vremena važio za najbogatijeg čovjeka u Bosni. On je vlastitim sredstvima, a po dogovoru sa Poćorekom i austrougarskim vlastima u BiH, mobilizirao 450 Bošnjaka dobrovoljaca. Ademaga je od tih svojih dobrovoljaca stovorio korpus za zaštitu bosanske granice, tzv. „šuckor“. Šuckori , njemački: Schutzkorps-zaštitne čete, bile su zaštitni austrougarski vojni odredi, neregularna lokalna milicija čiji je zadatak bio zaštita granica Monarhije prema Kraljevini Srbiji. Ademaga Mešić je poznavao vojne zahtjeve takvog korpusa, jer je ranije služio u Prvoj bošnjačkoj regimenti. Mnogi mladi Bošnjaci su se oduševljeno priključili Ademaginim snagama.Toj vojsci od 450 dobrovoljaca pridružio se i Elezov brat Mehmedalija koji je napustio školovanje u Tuzli, gdje su on i Elez pohađali Realnu gimnaziju. Nešto ranije je u Bijeljini iznenada umro Mehmedalijin i Elezov otac Sulejman-aga, pa su njegovi sinovi sada bili bez očinske kontrole i preduzimali su „stvari na svoju ruku“. Mladi i veoma inteligentni Mehmedalija se jako dopao Ademagi, te ga je on postavio za komadanta svoje jedinice. Odmah po objavi rata Srbi su dobro utrdili svoju istočnu obalu Drine. Ademagini „šuckori“ su se odmah nakon objave rata rasporedili na svojoj obali Drine štiteći tako teritoriju Bosne od upada trupa iz Srbije. Elez koji je 1914. godine bio star samo oko 11 i po godina, nakon austrougarske objave rata Srbiji napustio je školu u Tuzli i odlučio da se pridruži bratu Mehmedaliji u odbrani granica Bosne od napada iz Srbije. U vrijeme kada je mali Elez stigao u bratovljevu jedinicu pored Drine, raspoređenu kod Šepka, regularna austrougarska vojska je počela graditi pontonski most za prelaz trupa u Srbiju. Elezov brat Mehmedalija je sa svojim korpusom imao zadatak da maskira gradnju mosta od srpskih izviđača i da „odvuku“ njihovu pažnju. Šuckori su pokušali preći preko Drine na srbijansku stranu u malim čamcima. Mali Elez je sa bosanske obale rijeke Drine pratio tu akciju. Ubrzo su se sa druge strane začuli srpski mitraljezi koji su pokosili većinu pripadnika „šuckora“ u čamcima. Elez je vidio kako mu brat Mehmedalija i dva rođaka padaju pogođeni u Drinu, a nakon toga je vidio jezivo klanje ranjenih od strane Srbijanaca. Dva sata kasnije most je dovršen, austrougarske trupe su ga prešle i srpska vojska je bila potisnuta sa obala Drine. Vidjevši šta se desilo njegovom bratu i rođacima, u malom Elezu se probudila želja za osvetom.
Elezov odlazak na Soški front u Italiji
Kada je Italija u maju 1915. godine objavila rat Austro-Ugarskoj, u Brezovom Polju, 25 km udaljenom od Bijeljine, nalazio se češki 1. bataljon pješadijskog puka br. 91. koji je dobio naređenje da ide na Soški front. Pored češkog bataljona, u Brezovom Polju je tada bio lociran i zaštitni bošnjački bataljon. Pošto je Elez dobro poznavao taj kraj, on je često pomagao oficiru češkog bataljona Aloizu Martineku oko nabavke prehrambenih zaliha za njegov bataljon. Kada je češki bataljon krenuo na Soški front, oficir Aloiz Martinek je zamolio komadanta tamošnjeg zaštitnog korpusa da mu da Eleza za vodiča preko Save i Slavonije, na šta je ovaj pristao. Mali Elez je bio dodijeljen tom puku kao ispomoć. Po dogovoru komandanta zaštitnog korpusa i Martineka, Elez se nakon prelaska Save i dolaska u Vinkovce trebao vratiti nazad u Bosnu u svoju jedinicu. Međutim, po ispunjenju tog zadatka Elez se nije vratio u svoj korpus nego se neprimjetno ukrcao kao „slijepi putnik“ na voz sa vojskom, te tako otputovao na Soški front i postao vojnik češkog bataljona. Malog Eleza su primijetili tek kad su stigli na Soški front. Aloiz Martinek je odmah naredio da se Elez ne smije pojaviti na prvoj liniji. U prvoj fazi učešća u ratu Elez je bio kurir i „maskota“ češkog bataljona, koja je svojom pojavom uveseljavala vojnike.
Piše : Saud Grabčanović
(Nastaviće se)