Vijest da je od sveprisutnog virusa preminuo dugogodišnji gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić zatekla je čak i one koji su znali da se on već danima borio za život. Jer, sve se dogodilo suviše brzo. Još juče je on bio zdrav i aktivan, danas ga nema. U Bijeljini je proglašena trodnevna žalost, a vjerujem da su tužni čak i njegovi politički protivnici. Jer, Mićo Mićić je bio vrijedan, sposoban čovjek, neobično tolerantan za ovo mutno vrijeme, otvoren prema svima, bez i jednog ozbiljnijeg konflikta s bilo kim.
Upoznao sam ga kad je došao na čelo Bijeljine nakon smrti tadašnjeg načelnika Branka Stevića. Bilo je to teško vrijeme za bijeljinsku opštinu, koja je bila pod američkim sankcijama, što znači da je od nje okrenula glavu cijela međunarodna zajednica. Sjećam se tog vremena. U Bijeljinu je došao Kristijan Švarc Šiling, tadašnji predsjednik Evropske komisije za medijaciju, koja se bavila međuetničkim sukobima. Do tada je Šiling obišao cijelu BiH. U skupštinskoj sali odvijala se žestoka rasprava u kojoj sam i ja učestvovao, na poziv Šilingovog tima. Iznosio sam tada neprijatne istine o diskriminaciji kojoj su izloženi Bošnjaci u svakoj oblasti društvenog života, bez ikakvog ustručavanja. Vjerovatno sam zbog toga pozvan da kao gost učestvujem u pripremi završne sesije te komisije, koja je održana u velikoj sali hotela Holidej in u Sarajevu. Pred ogromnim brojem ljudi i mnoštvom TV kamera Šiling je iznio podatke o stanju međuetničkih odnosa u cijeloj BiH, a onda je izdvojio tri opštine kao primjer – prosječnu (Gornji Vakuf-Uskoplje), najbolju (opština Centar u Sarajevu) i najgoru. Ta najgora je bila Bijeljina.
Pričam ovo da bih objasnio situaciju u kojoj je Bijeljina bila kad je na mjesto načelnika opštine došao Mićić. Nije prošlo mnogo, a Bijeljina je, od najgore po ljudskim pravima, došla do uzora za cijelu državu. Od opštine s čijim funkcionerima niko nije htio da razgovara, on je napravio opštinu koja je dobila dvadesetak miliona eura donacija, dakle nepovratne pomoći, za veliki projekat kanalizacije, kao i međunarodnu podršku za čitav niz drugih projekata. Svaki Bošnjak koji ovdje živi može posvjedočiti da je Mićo Mićić stvorio u Bijeljini najtolerantniju i najotvoreniju sredinu u čitavom entitetu. Govori o tome i ovaj primjer.
Kad se, prije nekoliko godina, dogodila velika tragedija u Janji – u Drini su se utopila tri dječaka, gradonačelnik Mićić je proglasio Dan žalosti i poslao komunalnu policiju u obilazak ugostiteljskih lokala, kako bi se to ispoštovalo na području cijele opštine. Uz to je cijeli dan proveo u Janji, sve dok dženaza nije završena. A toga dana je u Prijedoru bila sahrana velikog broja posmrtnih ostataka Bošnjaka nađenih u masovnoj jami Tomašica. Pogrebnu kolonu su pratile pogrde, verbalni napadi i glasna muzika, a ni policiji ni političarima ni na pamet nije padalo da to spriječe. Razlika je više nego očigledna.
Mićo Mićić je imao razumijevanja za sve ljude, što je pokazao i oštrim reakcijama na incidente vezane za napade na džamije i u Bijeljini i u Janji. Narod je to znao da prepozna, pa ga je svuda srdačno dočekivao. Sjećam se prošlih izbora, kad je Mićić iznenada došao na veliki predizborni skup SDA u Janji, u prepunu salu Doma kulture. Kad su ga vidjeli, ljudi su masovno skočili na noge i počeli mu skandirati, onako kako nikad nisu učinili nikome od Bošnjaka. Bio je to nezaboravan trenutak.
Mićić je prvi put izabran za načelnika opštine 2005. godine, a onda ponovo za tri godine, 2008. Četiri godine kasnije, izabran je za prvog gradonačelnika u istoriji Bijeljine. 2016. godine izabran je za drugi gradonačelnički mandat, odnosno četvrti
mandat na toj funkciji. Za sve to vrijeme Bijeljina se ubrzano razvijala, što se može vidjeti i golim okom.
- godine načelnici i gradonačelnici opština i gradova Republike Srpske izabrali su ga za Predsjednika Saveza opština i gradova RS-a, a
od sredine 2017. do sredine 2018. godine bio je na čelu je Mreže asocijacija lokalnih
uprava Jugoistočne Evrope.
Među ostalim priznanjima koja je dobio, izdvajaju se dvije titule „Naj-menadžer BiH u oblasti lokalne uprave“ za 2008. i 2012. godinu za, kako je navedeno u obrazloženju, „izvanredan dugogodišnji doprinos razvoju opštine Bijeljina, stvaranje povoljnih uslova za razvoj biznisa i bolji život građana“.
Evropski pokret u BiH mu je dodijelio priznanje „Evropski načelnik Republike
Srpske 2012. godine.
Dobitnik je i visokog priznanja „Zlatna plaketa ‘Lider lokalne samouprave decenije'“ koje mu je 2012. godine dodijelila Internacionalna liga humanista – Liga za mir.
Uvjeren sam da će ga građani Bijeljine zauvijek pamtiti.
Piše: Jusuf Trbić